Da li imamo pravo baš u sve da diramo, to ćemo ostaviti za sada, svakome za sebe ili za neku drugu priliku. Neke stvari date su prirodom, naukom, Bogom ili sudbinom ko u šta može ili želi da veruje. Konkretno, u ovom slučaju mislim na pol koji ste dobili po začetku ili po dolasku na ovaj svet. Ne sećam se da sam tada imala pravo da biram. A kako godine idu, i život sa njima, sve se više pitam šta čovek i da izabere, čak i da može.
Puno puta sam čula žensku stranu i mušku stranu. Da vam se da mogućnost da krenete sve ispočetka i da sami izaberete, šta bi ste rekli? Naravno, sve to ovde gde smo, u ovoj Srbiji, Vojvodini, Starčevu i u ovom vremenu...
Da li da budem žena 21. veka, koja se, kao, izborila za neke slobode, pa je sebi natovarila i da radi i da rađa i da bude supruga, ćerka, da joj blista kuća i da blista ona. Da stigne da radi osam sati dnevno (nikad to nije osam), da skuva, vodi decu u vrtić, na trening, kod lekara, trči u nabavku, da se hrani zdravo, opere, opegla, svima da bude dobra, mršava i našminkana i uvek sa jednim lepim veštačkim osmehom. Ta žena je mrtva umorna i nema pojma šta još ima danas na spisku, koji je sigurno tu negde po kući ili možda ipak u torbi, kao da je bitno i onako neće stići sve da završi. Nikada je ne boli stomak, može da nosi sve kese, dete na kuku, ključ u ustima i da priča telefonom. Ona je uvek raspoložena i za decu i za muža i za majku i za komšinicu i za kuče i za mače. Ona ne može ničega da se odrekne, ako ne radi, izdržavana je, ako ne rodi, ko zna šta sa njom nije u redu, ako je kuća u haosu ona je užasna domaćica, ako nema osmeh trebalo bi da se sredi malo i popije nešto za smirenje.
A da budem muškarac 21. veka u zemlji Srbiji? Da probamo. Još dok si mali, nemoj da plačeš, ti si veliki dečko, to je sramota. A on ima godinu i po, pao je i udario glavu, na primer... Obavezno mora da zna šta ima u pelenama, to mu je glavna odlika. Šta će tebi sok, ti si tatin, tečin, Perin... mangup, popij malo rakije! On se namršti, a svi okolo se smeju. Naučićemo te i da psuješ, to moraš da znaš. Kada kreneš u školu, ti ne moraš da budeš naročito dobar đak ali moraš da znaš da se braniš, obavezno svima da vratiš - duplo! Kada odrasteš, tvoje je da izdržavaš porodicu u zemlji gde posla baš i nema, trebalo bi da imaš i lep auto, lep sat, i bar jednom godišnje da idete da odmor. Morao bi uvek da budeš zdrav, jer od tebe zavise svi, a i da imaš neke vidljive mišiće - nije na odmet. Ne sme da se vidi da te muče misli kako da platiš račune i hranu, nove patike za fizičko, registraciju auta i petu ratu za ekskurziju. Seti se šta su te učili, ti si veliki dečko. Šta je sa tobom, nisi valjda frustriran? Popij jedno pivo i biće sve bolje. Hoće, sigurno.
I eto tako, kada se sve stavi na papir, možda je nekada i bolje da nema izbora, to što ti je dato, to ti je. Ostaje ti da prihvatiš sebe, sve svoje uloge i odgovornosti, da napraviš u životu neke prioritete, i da se zavoliš , da zavoliš ono što ti radiš da ti bude lep ovaj život i ono što radi druga strana.To je onda ta celina.
dipl. psiholog Maja Đurišić