Ali s praznovanjem (i pražnjenjem) nikako ne treba preterivati, jer mogu da nastupe razne posledice. I psihičke i fizičke, ali i duhovne, a bogme i materijalne... E, a kad smo kod svevišnjjeg ili, naročito, kod zastupanja njegove svevišnjosti, uvek može da nastupi i ponešto neobjašnjivo.
U epizodi: Verujem, ne verujem
Tračoslava (ispred jednog hrama, to jest ulaza u portu): - Hej, komšo - pa, vid’ ko’ki svet došo ovdi da se prikaže, kao u neka vremena kad se poštovalo - i dobrog Bogu, ali i sve drugo kako sliči - i starije, i komšije, pa i nas - dame...
Šeširdžija (saglasno): - Jes, draga komšinka, ko kad smo nekad svake nedelje posle fruštuka dolazili ovde da nađemo taj božanski mir. I lepo divaniš - da se poštivalo, poštivalo se. Ali, nije više tako većma od ohoho. I baš me čudi što je sad tol’ko ljudi navrlo u sveti hram. Al’, ima tu i razni, koji iz mode ovdena ponekad navratu. A ima i oni koji bolje ni da to ne radu, kao na primer... (neko ga odgurnu grubo, pa čak i bahato) Uh, ta pazite gospodine?!
Grmalj (sa sobom donoseći miomiris prepečene šljive): - Hik, bre čiča, što se nakačio na ulaz, pa ne mere ovud pošten svijet proć da se Bogu pomoli. Nije ovo samo tvoja crkva, pušti i druge, more...
Šeširdžija (uvređeno): - Ta, nisam ja kriv, nego vami treba ko za tri normalna čoveka, gospon Šifonjer!
Grmalj: - Hik, a ko ti kriv kad si zakržljo. I da znadeš, u ovu zamaljsku prirodu samo jake momčine mogu da prosperiraju. To ti je povazda bilo pod kapu božju! Evo, i ove omladinke najbolje voliju tak’e delije - a, mala!?
Sponzorojka (naiđe odevena po svim estradnim konvencijama): - Nekih problema, a sirovino?! Ne smaraj, bre, nemam ja vremena, nego samo da upalim sveću, pa žurim, radi mi džip...
Grmalj: - Ma, opušti se, evo ja ću ti ga pripazim, dok ti zapališ, jadna! A je l ima neki razlog, neko premino, nedo Bog!?
Sponzorojka: - Zn’či, dečko mi kupio novi fensi džip, pa mi reko da se zahvalim Bogu što je dobre volje jer mu opako krenuo biznis u Dubaiju. I eto - ja došla...
Grmalj: - Ha, ako je otale, ondak treba se zahvali Alahu! No, al’ ti je mladić lake ruke, ko da se bavi s nekom mnogo “teškom“ rabotom...
Sponzorojka: - Zn’či, dečko mi ima firmu za šoubiznis...
Grmalj: - Aaa, sto-posto za neke menekenke i igrač’ce. Jao im ga majci... (obrati se mladiću) A je l’ ti, mali, i ti si neki bizmismen?!
Student (prolazeći s nekim papirima pod miškom): - Ma, ja sam budući arhitekta, pa su me zvali iz tamo nekog odbora, hoće da im uradim projekat za neki novi objekat.
Grmalj: - ]e da ziđu nešto, a? Opet, e ne vjerujem...
Student: - Zaista ne znam, ali ako mene pitate bio bih srećniji da se gradi neki vrtić, moderna bolnica ili sportska hala...
Grmalj: - Šuti jadan, a viš da mora, kad svaka šuša počela da vjeruje. Vi’š ove: momak joj ko zna kako novce zarađuje, a ona izlete iz džipa da se, kobojagi, zafali milom bogu
Student: A šta ćete, mnogo je (suje)vernika, spremnih da zarad svojih “uverenja“ izdvoje i pozamašan novac ne pitajući kakva mu je dalja namena... Pa onda ne treba da se čudimo otkud ekspanzija izgradnje verskih objekata i gde možda treba, ali i gde nikako ne treba. Očigledno je po oneme - ima se, može se...
Svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, nastavili da veruju u sve i svašta, a o sujeverju i praznoveruju da i ne govorimo....
* * *
Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, osim što pada sneg ko iz sneg-mašine, podeljeni su paketići mališanima oko Svetog Nikole, upriličeni “Gaini akordni“, održana Svetosavska priredba, a jedan od najupadljivije vrednih radnika JKP-a “Starčevac“, legendarni Đole, ide u zasluženu penziju. Neće mu biti lako naći adekvatni zamenu...
Jordan Filipović