All for Joomla All for Webmasters

VUKOVAC – RADOVI UČENIKA OŠ „VUK ST. KARADŽIĆ“

17 oktobar 2018
(0 glasova)

Vremenska nepogoda

            Bilo je leto a mesec avgust. Čim sam se probudio primetio sam kako je baš toplo. Kad sam proverio psa, on je ležao i nije se pomerao od vrućine.

 

            Par sati kasnije primetio sam kako je jedan oblak potamneo ali sam se prevario, naoblačilo se svuda, cela okolina oko Starčeva. Par minuta kasnije počela je da pada sitna kiša. Počeo je da duva jak vetar a kiša je padala sve jače i jače. Krenuo je da pada grad i da sevaju munje. Kiša je počela da pljušti a gromovi i grad su rušili sve pred sobom. Gromovi su rušili drveće i udarali u kuće. Jedan veliki grom je udario blizu moje kuće, i cela se zatresla. Grad je bio veliki kao moja šaka i zamalo je oštetio automobile, ali srećom svi su sklonili automobile na bezbedno. Kad je pala noć jedva smo svi uspeli da zaspimo od svega ovoga. Oluja je trajala do četiri ujutru. Kad sam se probudio, sve je bilo mirno, ali kao i uvek posle takvog nevremena, sparno i zagušljivo.

            Ovo je bila najveća oluja u toku ove godine. Svi smo se veoma uplašili ali barem se malo rashladilo.

Vuk Ćirković 4/2

Jedan stari zanat

            LJudi su se nekada bavili raznim zanatima kao što su: pekar, poslastičar, odžačar, limar, berberin, ćilimar...

            Moja baba mi je pričala kako je bilo kad je ona bila devojčica. Govorila mi je o Miri koja je radila u poslastičarnici koja se nalazila u blizini babine kuće. Najviše je volela kad bi subotom popodne išla sa njenim tatom i bratom u poslastičarnicu. Volela je kako kaže, krempite, bile su velike i žute. Pričala mi je kako bi oni sedeli za okruglim stolom, šalili se i jeli kolače a potom popili limunadu. Ali to nije ono što je ona najviše volela, ponekad kad bi se kao deca igrali na ulici često bi otrčali da poslastičarnice a Mira bi baš tada ispekla mirisne vanilice. Deca bi provirila na vrata a ona bi im iznela vanilice svakom po dva komada. Pričala mi je o sladoledžiji koji je uvek leti radio kod Mire, on je nedeljom vozio bicikl i na njemu okačene dve kante sladoleda. Bio je smešan deci koja su najviše volela njegov uzvik “sladoled, deco sladoled“! Onda bi deca otrčala kod roditelja da im daju novac za sladoled. Sladoledžija bi stao na sred ulice, parkirao bicikl, i delio sladoled ugalvnom po dve kugle jedna sa ukusom vanile, a druga sa ukusom jagode. Kako baba kaže bila su to bezbrižna vremena sa puno smeha i Mirinih kolača.

            Žao mi je što te poslastičarnice više nema, možda bi i mi deca danas trčali do poslastičarnice, čekali sladoledžiju nedeljom i još više se družili.

Teodora Pendić 7/2

Top
We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…