U epizodi: Neko slavi, neko očajava
Tračoslava (na jednom upadljivo ukrašenom trgu): - E, moj komšo, al’ su ga zakitiliii, kukuu!? Auuu, što šljašti, oslepeču...
Šeširdžija (takođe zaslepljen jarošću, to jest jarkom svetlošću): - Ta, ovo se ne da izdržati, lepa i dobra komšinka! Ovi baš nisu štedili... A ne ko na našim sulvencijama... Al’ zato nisu nisu marili kad su srihtavali cenu nafte, ehhh. E, zbog toga mi se i ne isteriva iz garaže ono moje traktorče...
Tračoslava (razočarano): - Ih, stvarno si se stiso, bre, komšo! Pa, bar za Novu godinu si mogao malko da odvrneš kesu! A kao da nisi ušteko za sve ove godine. Niste vi paori tol’ka sirotinja...
Grmalj (dobaci iza njihovih leđa, ispuštajući džibroidni zadah iz usta): - Hik, pa to t’ je kavaljer, jadna?! E, sram da mu uđe... A ti zgodna gospo dakako vrediš više no da se aftobusom lomataš na doček. I to da Novo ljeto čekaš na ulicu?! E, što ne ide... Ja b’ ti rado pomogno, al’ ne merem postić’: vi’š kakova je ovo ponuda - ne znam kud pre da se bačim. Evo, na primer, za mene je prava mera ova samohodna artiljer’ja... (ustremi se na jednu razigranu rijaliti-estradnu omladinku). A mogli bi da odigramo neki stiskavac, a mala?!
Sponzorojka (jedra, napupela, dekoltirana...): - Zn’či, šta je si zapenio, matori?! Pusti me da na miru đuskam. A ako budeš nevaljao, bruka ćeš se dobro provesti. Sad će da dođe moj dečko, inače MMA borac, samo što je skočio po cirku...
Grmalj: - Uuu, a sam se uzentov’o. Šta mi može žutokljunac, šta mi sme... A i ko vas šiša, ja sam ođe svrno samo da se malko okrijepim s nekom ljutom, pa dalje u kavanu. No di je ovde šank?! A jal znaš ti, mali?
Student (odeven u alternativnu jaknu ispod koje viri dukser sa slikom poznate pank skupine): - Samo pravo, zar ne vidite! I ja baš idem tamo.
Grmalj: - E, pa fala! No kakva ti to majica? Ček’, ček’, što ti to piše, a jadan?!
Student: - Pa, to je jedna poznata svetska pank-grupa, a to „A” znači anarhija...
Grmalj: - A, nesrećo nijedna - zato si ti ođe došo?! Da dižeš uzbunu i anarkiju, ko oni Vrancuzi! Samo još oni žuti kožuh da natučeš...
Student: - Ako mislite na proteste, nemam ništa protiv da ljudi mirno izražavaju svoje nezadovoljstvo, ali nisam previše zainteresovan. Gledam svoja posla i čim završim faks palim preko, kao i svi drugi iz mog društva. A i ovde sam u prolazu s ekipom, pa vidim da ima toplih napitaka i aj’ da popijem jedan čaj od nane...
Grmalj: Ih, jadne nam omladine, sve mi matori moramo: i da dižemo bune i da ih gušimo. NJih ni žene čestito ne zanimaju. Ma, ne znaju ni Novu god’nu da proslave kako red nalaže. Oni, jadni, mogu samo da očajavaju i onanišu.
Svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, nastavili da prate izanđale stare godine i dočekuju neke nove, iako ne preterano optimistične....
Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, osim što je konačno pao sneg, što je Dom kulture pompezno obeležio svoj imendan; KUD „Neolit” je održao koncert u gradu, a Mesna zajednica je ponovo podelila mališanima paketiće na Trgu neolita i to uz pomoć lokalnih preduzetnika i, naravno, Deda Mraza. I to onog pravog, jer može biti samo jedan (za razliku od mnogih sumnjivih i nepodobnih). Pa vi, čik, ne verujte u bajke...
Jordan Filipović