Recite nam nešto o Vašem detinjstvu.
- Provela sam ga u Starčevu družeći se sa svojim vršnjacima. Najbolja drugarica mi je bila i ostala Jelena Dimitrić, sada Šic sa kojom sam se i okumila. Bio je to krajnje bezbrižan i najlepši deo mog života.
Šta Vas je najviše zanimalo u tom periodu?
- U najranijem detinjstvu sam zavolela folklor i time se bavila jedno vreme u nižim razredima. Kasnije sam, zahvaljujući nastavniku Vlasti koji je u meni video talenat za slikanje, počela da slikam. Često su moji radovi u školskom uzrastu bili nagrađivani. Sa Jelenom sam išla na radionice slikanja kod Čede Kesića u pančevački Dom omladine i to je bilo baš lepo iskustvo.
Kako je došlo do toga da odete u ugostiteljstvo?
- Za to su zaslužni baba i deda, preciznije mamina tetka i teča, Zorica i Steva Gođevac koji su živeli u Sutomoru u kome su se bavili trgovinom. Često sam bila kod njih i pomagala im u butiku u kome su prodavali žensku obuću. Tu sam se susrela sa turizmom koji mi se svideo. To je i bilo moje prvo radno iskustvo ali se nikada nisam bavila zanimanjem za koje sam stekla diplomu. Želela sam da studiram ugostiteljstvo ali je ubrzo došla prava ljubav i brak koji su me u tome sprečili.
Ipak ste na kraju prešli na hortikulturu, zašto?
- I za to je na neki način “kriva“ baka, mamina majka, Milojka Rasulić iz Valjeva. Ona je imala izuzetno mnogo cveća. Ona me je naučila osnovnim stvarima o ovom lepom hobiju koji mi je na sreću sada postao izvor prihoda. Tako sam spojila lepo i korisno.
Porodica?
- Živim skoro 17 godina u braku sa Marijanom , koji je privatnik i bavi se izradom PVC stolarije. Imamo četvoro dece, Marijanu od 15, Bogdana od 13, Mijata od 10 i najmlađu, petogodišnju Irinu . Oko njih moram biti stalno pa zato i nisam mogla da se zaposlim i radim u nekoj firmi već sam svoj hobi pretvorila u posao.
Kako ste počeli sa proizvodnjom cveća?
- Nedaleko od kuće, na obodu Starčeva, kupili smo poljoprivreno zemljište od oko četrdesetak ari. Na njemu smo podigli četiri plastenika od kojih svaki zauzima oko 3 ara zemljišta. Na placu smo uveli struju i vodu i formirali poljoprivredno gazdinstvo kako bi mogli da prodajemo robu na cvetnim pijacama.
Šta uzgajate od cveća?
- Uzgajamo kale, ruže i lizijantuse. Lizijantusi su neka vrsta mediteranske ruže i spadaju u novije biljke na našem području. I u ovom poslu se uvode novine i prate trendovi. U jednom plasteniku može biti i do 2500 cvetnih biljaka što iziskuje mnogo posla. To radim sa ljubavlju i nije mi teško.
Da li vam neko pomaže?
- Naravno, ovo je posao za celu porodicu. Svi ukućani su uključeni u rad. Kada je vreme za rasađivanje, tada ima stvarno mnogo posla pa u to vreme moramo uključiti i nekoliko sezonskih radnika. Srećom, to se završi vrlo brzo.
Ima li nekih posebnih uslova za ovaj posao?
- Kod cvećarstva je isto kao i kod drugih poljoprivrednih radova potrebno brinuti o plodoredu, borbi protiv štetočina, bolesti i korova. Cveće mora imati određenu temperaturu, dovoljno vode i hrane za rast. Srećom, naši plastenici su savremeni, dvoslojni su, imamo sistem “kap po kap“ i grejanje. Što se tiče prskanja i prehranjivanja, to je posao muškog dela porodice.
Planovi za budućnost?
- Planiramo da povećamo broj plastenika i želela bih da se oprobam sa još jednim cvećem, sa ljiljanima. Mislim da su interesantni za uzgoj. Pored toga zbog plodoreda moram da u još jednom plasteniku zasadim kale.
P. Stanković