Odštampajte ovu stranicu

STARČEVAČKIM šorom: STARČEVAČKA NASELJA

14 May 2020
(0 glasova)

Dragi čitaoci, od ovog broja  ponovo se družimo sa rubrikom pod nazivom  “Starčevački šor“. Ovoga puta u serijalu, pisaćemo o nastanku i razvoju ulica Starčeva i tom prilikom izdvojiti određene karakteristike koje su na to uticale.

Pisaćemo o ulicama Donjeg i Gornjeg kraja, Radničkog naselja, Šumica, uz izdvajanje centra mesta koji će biti obrađen kao posebna celina.

Razvoj starčevačkog šora:

Prostor Donjeg kraja do 1800. godine

            Toponim “Donji kraj“ danas podrazumeva prostor oivičen ulicama Pančevački put, JNA i Baštenskom. Pri nastanku Starčeva ovaj toponim nije postojao, ali ćemo ga u ovom tekstu koristiti kao odrednicu prostora, koji se može smatrati “kolevkom“ Starčeva.

            Kao naseljeno mesto u novo doba, Starčevo se prvi put pominje u pisanim izvorima 1717. godine, dok se sam nastanak naselja vezuje za period seobe Srba, odnosno migracija stanovništva koji se odvijao između 1690. i 1700. godine. Blizina rečnih tokova, rečna terasa koja štiti od plavnih voda i postojanje plodnog zemljišta uticali su da se ljudi od davnina nastane u ovim predelima. Međutim, zbog čega je u navedenom periodu naseljen baš ovaj prostor i zbog čega je pri odabiru mesta za prve kuće odabran baš prostor današnjeg Donjeg kraja, a ne neko drugo mesto, može se pretpostaviti u nekoliko mikro geografskih karakteristika. Neke od njih možemo pročitati i sa karta iz 18. veka, na kojima se vide obrisi mesta i okolnog terena. U to vreme reka Ponjavica tekla je blizu oboda današnjeg naselja ispod ulica JNA i Ritske, a ceo prostor rita bio je močvaran, sa mnogo barskog rastinja. Takav teren je sa dve strane pružao izlaz ka vodi što daje prednost pri ribolovu ili eksploataciji trske. Ovaj položaj je takođe sa dve strane mogao da pruža izvestan vid “zaleđine“ odakle se opasnost ne bi očekivala, a sa druge strane ukoliko opasnost dođe sa suprotnog kraja ovde bi bilo moguć mesto skrivanja. Sledeća karakteristika je da prostor Donjeg kraja u poređenju sa preostalim delovima mesta, ima “najrazigraniji“ teren. Nadmorske visine između najviših i najnižih delova ovde variraju od 74 do 75,8 m.n.v. što pravi razliku terena do skoro dva metra. U proseku ceo prostor Donjeg kraja je za skoro 1,5 metar niži od ostalih delova Starčeva. Ova razlika u terenu značila je i bliži pristup bunarskoj vodi. Na kraju, ali ne manje bitan razlog naseljavanjja, je pretpostavka da je ovaj prostor bio privlačniji i zbog blizine manastira Vojlovica, jer se zna da su prvi stanovnici Starčeva bili Srbi pa je postojanje manastira sigurno imalo i sa ovog aspekta važnu ulogu pri izboru lokacije.

Od trenutka kada su prvi stanovnici mesta ovde izgradili svoje domove, pa ceo vek unapred, Starčevo se razvijalo na potezu duž današnjih ulica Baštenske, Borisa Kidriča, Maršala Tita i oko današnje ulice JNA (okvirno do današnjeg kućnog broja 60). Prostor oko ovih ulica krije prve tragove našeg mesta.

            Prvo naselje bilo je sa zemunicama i razbacanim kućama izgrađenim od blata i drveta koje su imale svoje okućnice sa baštama. Iako su bašte verovatno imale neke ograde u vidu taraba, celo naselje nije imalo jasno definisane ulice, već je kretanje bilo slobodno oko bašti. Centar naselja nalazio se okvirno na adresi današnje ulice Maršala Tita između sada kućnih brojeva 96 i 100. Na ovom potezu javlja se prirodno uzvišenje terena, ali nema pouzdanih podataka gde su se u ovom vremenu nalazili neki važniji objekti u mestu i da li su vezani za taj prostor. Uzvišenja se javljaju i na potezu početka ulice JNA i Bašetnske, kao i na mestu oko današnje pravoslavne crkve. Između navedenih uzvišenja nalaze se uvale, odnosno teren je spušten. Ove visinske razlike su i danas vidljive ukoliko se posmatra linija asfalta dok se šetamo ili vozimo bicikl kroz neku od dužinskih ulica. Najniži deo Donjeg kraja čini potez koji se danas naziva “rupe“. Ovaj deo Starčeva zbog toga je ostao dugo nenaseljen, jer su se u njemu pravile poveće bare usled zadržavanja površinskih voda. Ovaj prostor je korišćen kao utrina, odnosno zemljište za ispašu stoke.

            Za nastanak prvih pravih starčevačkih šorova zaslužan je period Vojne granice koji počinje od 1764. godine kada se pokreću i planovi za ušoravanje i uređenje svih pograničnih mesta. Između 1773. do okvirno 1800. godine nastaju današnje ulice, Baštenska, bez neparne strane, Borisa Kidriča i Maršala Tita. Sve tri ulice spajale su se sa ulicom JNA, koja je bila izgrađena okvirno do raskrsnice sa Utrinskom ulicom, a na drugom kraju formirale su današnji obod centra. Paralelno sa ulicom JNA otpočelo se i sa formiranjem Proletnje ulice. Od manjih, poprečnih ulica, formirane su i Dunavska, Vojvođanska, Ivanački put i Letnja ulica koje su se bile ograničene tadašnjom veličinom naselja, odnosno završavale su se današnjom ulicom Maršala Tita. Naravno, u vremenu kada su sve pomenute ulice nastale, one nisu nosile navedene nazive, njih i današnje kućne brojeve pomenuli samo radi orijentacije.

            Prvi šorovi dobili su širine od oko 24 metra. Počelo se sa sadnjom mladica dudova u drvoredima, a same ulice kao podlogu imale su utabanu zemlju. Starčevci su tada prvi put počeli sa gradnjom kuća u jednoj liniji i na pravilnim razmacima. Kuće su i dalje zidane od blata i drveta i pokrivene trskom, ali sada je krov na “dve vode“, a kuća su sa obično dve prostorije. Zemunice se više ne praktikuju. Okućnice su do ulice dobijale ograde u vidu taraba, pletara ili su zidane od naboja, a za pristup okućnicama pravljene su drvene kapije. Sve ovo je starčevačkim šorovima počelo da daje moderan izgled i jedan viši stepen ugodnosti življenja, koji je u to doba pratio trendove “zapadne Evrope“.

            U narednom broju: nastavak razvoja Donjeg kraja tokom 19. veka.

Marko Ivošević

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…