Odštampajte ovu stranicu

ISTORIJA: Starčevo u arhivu Beograda

16 jun 2019
(0 glasova)

Arhivi u brojnim fondovima kriju neprocenjivo nacionalno blago s ogromnom vrednošću kako za pasionirane zaljubljenike u istoriju, tako i za ozbiljne naučne istraživače.

Prvi se mogu zateći u arhivskim čitaonicama kako s naporom iščitavaju stranice matičnih knjiga ili različitih dokumenata u potrazi za imenima svojih predaka, a druge uglavnom tamo ugledamo kako sistematično beleže i popisuju građu potrebnu za pisanje publikacija, radova ili doktorskih disertacija. Mnogi fondovi koji se pohranjuju u depoima arhiva još nisu sređeni jer kilometri građe u njima ponekad arhivaru mogu oduzeti ceo jedan radni vek kako bi po propisima struke popisao sve što je u kutijama i načinio inventar. Svetske tendencije, pak, nalažu digitalizaciju dokumenata, knjiga, pa i čitavih mapa čuvanih u arhivima. I naše arhivske ustanove polako kreću u korak s vremenom i teže da na ovaj način olakšaju rad sebi i istraživačima, učine dostupnim svoju građu široj javnosti, a istovremeno je iz prašnjavih depoa premeste ili prekopiraju na neke savremene digitalne platforme. U red pomenutih institucija koje se trude da prate najnovije promene u oblasti digitalizacije spada i Arhiv Beograda. Reč je o jednom od najmodernijih arhiva u nas. On je igrao značajnu ulogu u razvoju arhivske službe u Srbiji, i mada nema ingerencije matičnosti, uvek je po organizaciji, kadrovima i poslovima koje je obavljao predstavljao uzor mnogim arhivima. Povod za nastanak ove institucije bila je namera da se zaštiti i sačuva izuzetno važna građa Zemunskog magistrata, nastala još u 18. veku. Osnovan je 1945. godine kao samostalna ustanova sa zadatkom da prikuplja originalne dokumente društvene i privatne zaostavštine, a čiji je rad vezan za razvoj Beograda i Zemuna. Sadašnji naziv dobio je 1958. godine, dok je zgrada na Novom Beogradu u kojoj se danas nalazi izgrađena 1973. godine.

            Digitalna pretraga "Janus" dostupna na sajtu Arhiva Beograda nudi nam rezultate koji se tiču i Starčeva. Tako možemo naći dokumente u kojima se pominje naziv našeg mesta i njegovi padežni oblici. Posebno su interesantna dva spisa koji se odnose na naše bogomolje. Jedan od njih je u zbirci planova i mapa i prikazuje spoljni izgled i osnovu katoličke crkve sv. Mauricija. Drugi je, pak, u fondu Uprave Grada Beograda i datira iz jula 1910. Iz njega se mogu doznati pojedinosti tužbe Milana Milovanovića, akademskog slikara, protiv svog kolege, Stevana Milosavljevića, a zbog neispunjenih obaveza prema Ugovoru o izradi dvadeset ikona za ikonostas crkve sv. Pantelejmona.

            Ima i brojnih dokumenata iz graničarskog doba verovatno preuzetih iz Magistrata u Zemunu. Među njima su mnogi u vezi s rečnim saobraćajem. Tako npr. 1822. godine Nemačko-banatska regimenta izveštava Magistrat da je kompanija u Starčevu javila da su neki graničari iz sela na obali Dunava našli stari čamac i privezali ga na sredini između straže kod Vinče i Starčeva. Kako je taj čamac verovatno pripadao zemunskom području zbog oznake na njemu, to je gornji naslov zamoljen da na svojoj teritoriji oglasi da se vlasnik javi do, 8. januara, iste godine jer će u protivnom slučaju posle isteka tog roka plovilo biti prodato na licitaciji. Česta tema su takođe nasledstva i ostavine. Jedan spis iz 1793. tiče se molbe izvesnog Franca Haslingera, krčmara iz Zemuna, u skladu s kojom Magistrat moli komandu Nemačko-banatske regimente u Pančevu da javi šta je s malim imetkom njegovog tasta, Petra Kimajera, koji se 20 godina pre toga naselio u Starčevu i tu umro.

D. Mergel

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…