All for Joomla All for Webmasters

VUKOVAC – RADOVI UČENIKA OŠ „VUK ST. KARADŽIĆ“

19 decembar 2018
(0 glasova)

Jedan jesenji dan...

            Jutro je. Ustala sam iz svog toplog kreveta i otvorila prozor. Zapljusnuo me je hladan vazduh pomešan sa dimom koji se viorio iz komšijskog dimnjaka.

 

            Hladno je. Počela je da pada krupna kiša. Kao bičevima tuče krovove kuća. Oblaci su sivi i prete da će postati tamni, veliki i opasni. Ulica je puna vode i blatnjava je, a u vazduhu se oseti miris trulog lišća. Tužna sam, ali me je oraspoložio cvrkut ptica. One su i dalje tu i daju toplinu ovom sumornom danu. Na grani bora ugledala sam jedno vrapče kako uporno pokušava da otrese svoja mokra krila. Uskoro će i on otići u toplije krajeve. Do mene dopire zvuk vetra kako kotrlja šareno lišće po putu. Golo drveće njiše se na vetru. Deca su obukla svoje kapute i užurbano idu u školu. Iz bakine kuhinje širi se miris pečene paprike, a deka se sprema za poljske radove. Ustala je i mama. Moju sobu je ispunio miris toplog čaja. Vreme je za školu. Zatvaram prozor.

            Uživaću još u ovim jesenjim danima jer uskoro će zima.

Anastasia Aleha Jovanov 5/4

Šta me čini srećnom

            Srećnom i radosnom me čine moja porodica i prijatelji sa kojima volim da slušam muziku, šalim se i radim još mnogo zanimljljivih stvari.

            Najsrećnija sam kada za letnji raspust putujem sa porodicom na zanimljiva mesta kao što je planina Golija, gde sam putovala ove godine. Na Goliji je nekada živela moja baba sa sestrama i roditeljima. Ove godine, kada sam prvi put putovala na Goliju želela sam da odem da vidim da vidim kako je izgledala njihova kuća, ali jedino bi do te kuće mogli da stignemo ako prođemo kroz šumu, što smo i uradili. U šumu su se čuli prelepi cvrkuti ptica, videli smo dosta zečeva kao i srna i jelena koji su nas se uplašili i pobegli. Posle par minuta stigli smo da babine kuće koja je bila veoma stara, u dvorištu se nalazila štala, kućica za psa ali i kokošinjci jer su babini roditelji imali dosta životinja koje je moja baba mnogo volela, uvek ih je hranila i brinula se o njima.

            Ovo putovanje me je zaista učinilo srećnom i radosnom kao i mnoga druga putovanja sa mojom porodicom.

Teodora Pendić 7/2 

Predstaviću vam knjigu “Zov divljine“

            Ova knjiga opisuje život za vreme zlatne groznice i doživljaje psa Baka.

            Bak je južnjački pas rođen u dolini Santa Klare. Tamo je proveo četiri godine svog života na imanju sudije Milera. Manuel je bio vrtlarev pomoćnik i kockar. Tako je jednog dana Manuel sa Bakom došao do mesta koje se zove Koledž Park. Niko nije primetio da je Manuel uzeo Baka. Miler je bio na sastanku proizvođača suvog grožđa a dečaci su pravili atletski klub. Tog dana su počele Bakove muke. Tog dana Manuel se sastao sa čovekom koji kupio Baka. Kada je Manuel dao Baka u neznančeve ruke, počeo je da reži i besni. Na njegovo iznenađenje daveći ga je terao u voz. Kada su ušli u voz Bak je bio polumrtav od davljenja a neznančeve ruke i noga su bili razderani. U tom vozu je proveo dva dana bez vode i hrane. Kada je izašao iz voza predali su ga čoveku u crvenom sviteru. On je naučio Baka da se ne treba suprodstavljati čoveku sa oružjem. Posle ovoga, Baka su poslali na Aljasku. Tamo je dopseo u ruke Fransoe i Pera. Oni su Francuzi. Za kratko vreme su procenili da je dobar pas. Na kraju je postao vođa zaprege. Mnogo kasnije Bak i njegova zaprega dospevaju kod Amerikanaca. Mesec dva kasnije dolaze u kamp DŽona Torontona. Bak je bio skoro mrtav. Spasio ga je Toronton od njegovih vlasnika. Bak se oporavio. Kod DŽona je prvi put osetio istinsku ljubav psa i čoveka. On je bio njegov poslednji vlasnik. Sa Tortonom i njegovim prijateljima je otišao u lov na blago. Tu su se skrasili. Dok su ovi kopali zlato, Bak je tumarao u šumi. Kada se vratio našao je ceo logor mrtav. Ubili su ih Indijanci, oni su se po logoru veselili. Bak ih je u besu napao, ubio ih je nekoliko a ostali su se razbežali. Dan kasnije s pridružio vukovima.

            Knjiga je zanimljiva i mislim da svi treba da je pročitaju. Pouka knjige je da na ruševinama starog sveta možemo izgraditi novi i bolji.

Luka Ćirović 6/2

Predstaviću vam knjigu “Izbiračica“

            Tokom letnjeg raspusta pročitala sam nekoliko knjiga ali najdraža mi je “Izbiračica“. Ostavila je na mene utisak jer je zabavna ali u isto vreme i poučna.

            Glavni lik je Malička koja je bila jako lepa, uobražena i bezosećajna. Upravo zbog tih karakteristika roditelji su joj stalno pravili večernje zabave, kako bi joj našli muža. Odmah nakon jedne zabave, ujutru su stigla tri pisma za prosidbu. Jedna od gospodina Tošice, druga od Štancika a treće od Branka. Malička je svima našla mane ali zbog svoje sujete nikom nije želela da da odgovor. Zato što se puno premišljala, Branko i Štancika odustaju od prosidbe. Ostaje joj samo nespretni Tošica, koji je i jedini stvarno bio zaljubljen u nju.

            I tako, ipak važi pravilo: - “izbirač naiđe na otirač“.

Lana Mojsilović 6/2

Top
We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…