Fri04192024

Azurirano09:04:03 PM GMT

Back KULTURA VUKOVAC :: KULTIvator VUKOVAC – Radovi učenika OŠ “Vuk Stefanović Karadžić”

VUKOVAC – Radovi učenika OŠ “Vuk Stefanović Karadžić”

  • PDF

Njoj sam mogla da poverim tajne
Čovek u životu retko ima priliku da uz sebe ima nekog sto-posto vernog. Jedno od najvernijih bića koje sam imala uz sebe bila je moja Maza. Maza je bila pas rase doberman. Bila je učtiva i znala je da voli. NJena crna dlaka se presijavala na suncu, a oči smeđe boje govorile su više od reči. Razumeli smo se svojim pogledima. Vreme koje smo provodile zajedno je bilo najlepše vreme u mom detinjstvu. Maza je htela da se po ceo dan igramo. Željno je čekala da se vratim iz škole i svaki put je stajala na kapiji dok me ne ugleda. Tada njenoj sreći nije bilo kraja. Kada sam bila tužna, ona bi tiho zacvilila, a onda bi svojim nestašlucima izmamila moj osmeh.
NJoj sam mogla da poverim svoje tajne i znala sam da bi uvek bile sačuvane. U pravu su svi oni koji kažu da je pas čovekov najverniji prijatelj.
Ksenija Krasnić 5/2

Moj dragi kutak

Svi mi imamo neko mesto, neki ćošak u kojem možemo da se sakrijemo od lica drugih i da tu često provodimo vreme. Tako i ja.
Moja soba je bila takvo mesto. Zidovi su boje krema od lešnika, kao i tepih, prekrivač, jastučići i zavesa. Ona se nalazi pored sobe mojih roditelja. Kada uđete, prvo što ćete uočiti je veliki prozor. On je nešto posebno. Svako jutro čim izađe sunce, zidovi moje sobe pocrvene. Napolju se vide seoske kuće, velike bašte i ogromna palma ispred kuće. Sa desne strane se nalazi veliki orman sa izlepljenim posterima Novaka \okovića. Do ormana se nadovezuje radni sto i na njemu polica sa raznim figurama i velikom loptom u obliku globusa, a sa leve strane prozora moj krevet. Često mi dolaze drugarice, ali ni jedna ne sedne na stolicu, već sednemo u ćošak kreveta, pričamo i razgledamo postere. Ponekad slušamo muziku, ili gledamo film.
Ja ipak kad sam sama jednostavno legnem na krevet, stavim slušalice i razmišljam o svakakvim stvarima koje vole devojčice. Tu se osećam najbolje. Mislim da je najbolji kutak u koji se može sakriti svaka tajna i gde se možeš najbolje opustiti i odmoriti.
Ivana Antić 6/3

To je ovako bilo
Osvanuo je divan, sunčan dan. Lagani povetarac je njihao grane, koje su bile načičkane lišćem. Dan je bio, kao stvoren za odlazak na izlet. Pripremili smo rekete, lopte, grickalice i piće kako bi imali sve što nam je neophodno za uživanje u ovom prekrasnom danu. Brat, mama, tata, i sestra od tetke i ja smo bili presrećni. Krenuli smo autom i za nekih tridesetak minuta smo bili na odredištu. Ada Ciganlija je pravi raj za kupače, šetače, sportiste i rekreativce. Parkirali smo auto i krenuli putem koji nas je vodio prema mnogobrojnim terenima i plaži prepunoj preplanulih kupača. Mi smo pronašli prekrasnu hladovinu i slobodni teren za tenis. Mogli smo da igramo tenis koliko smo god želeli. Bilo je predivno. Pluća su nam bila puna čistog, šumskog vazduha, noge umorne, ruke malaksale ali i pored svega toga svi smo imali osmeh na licu. To je bio pravi dan za uživanje. Dok je sunce lagano nestajalo u daljini mi smo spakovali stvari u auto i krenuli prema kući. Dan je bio prepun događaja i utisaka. Sve je bilo kao u bajci.
Volela bih da tako bude što češće. Život treba živeti punim plućima. Treba voleti ono što radiš i uživati sa onima koje voliš i koji tebe vole.
Ivana Antić 6/3

Pomažem drugima
Volim da pomažem drugima, to me čini jako srećnim i zadovoljnim.
Jednog lepog i sunčanog dana, posle nastave krenuo sam kod mog druga Miloša. Miloš je moj najbolji drug. On i ja se lepo slažemo i družimo. Zamolio me je da mu pomognem i objasnim novo gradivo iz matematike, kako bi se što bolje spremio za kontrolnu vežbu. Počeli smo da radimo. Ja sam mu polako objašnjavao, primer po primer. Nije mi bilo teško da mu pomognem i po nekoliko puta. Bitno mi je bilo da on to shvati kako se to radi zato što sam želeo da dobije što bolju ocenu iz kontrolnog. Polako je napredovao. Posle nekoliko sati vežbanja postigli smo cilj. Rekao mi je da mu do sada niko nije bolje objasnio i da sam ja pravi prijatelj. Lepo sam se osećao. Bio sam presrećan što sam mu pomogao. Shvatio sam da drugarstvo nije samo poznanstvo drugova u školi, već zajednički provedeno vreme u zabavi, smehu, rešavanju problema..
Treba da pomognemo drugima kad im je pomoć potrebna, jer na taj način pomažemo i sebi da postanemo bolji ljudi.
Mirko Drinjak 5/1