Fri04192024

Azurirano11:15:00 AM GMT

Back KULTURA VUKOVAC :: KULTIvator VUKOVAC – radovi učenika OŠ “Vuk St. Karadžić”

VUKOVAC – radovi učenika OŠ “Vuk St. Karadžić”

  • PDF

Lepo sam provela protekle praznike

U decembru, kada smo se raspustili, počeli su i praznici koji slave u mojoj kući. Moj rođendan se ubraja u te praznike i tada sam najsrećnija. Posle toga dolazi Nova goina, Badnje veče, Božić, srpska Nova godina i moj raspust se završava, pa polazimo u školu.

Moj rođendan je 28. decembra i tada mi dolazi dosta drugova, drugarica i rodbine. Tada sam srećna, vesela, pevam, igram i baš se lepo provedem na taj dan. Za Novu godinu dok smo bili mala deca dolazio je Deda Mraz. Sada bratu i meni, mama i tata kupe poklone i mi čekamo ponoć da bacamo petarde, vatromete i dočekamo Novu godinu. Za Badnje veče brat i ja idemo da korinđamo. Išli smo i ove godine, pa se mom bratu pokidala kesica. Sve mu se prosulo, pa smo morali da skupljamo. Božić u mojoj kući se slavi slično, kao slava. Baba i mama spremaju puno hrane, meze, kolača, a msese se i česnica i u njoj se stavi dinar, ko ga nađe dobije do svih ukućana pare. Deda, tata i i čika seku kolač, a brat i ja se takmičimo ko će da nađe dinar u česnici. Srpska Nova godina se slavi slično kao i prva Nova godina sa puno pesme i slavlja. Tako su prošli moji praznici, pa sam pošla u školu. Onda mi se dogodilo nešto mnogo ružno i bolno. Na treningu odbojke igrali smo ledenog dede da se malo zagrejemo, pa sam pala i slomila ruku. Sada još nosim gips, kosti su mi zarasle, ali se još uvek sećam tog bola i straha. Neću da pišem o ružnim i tužnim trenutcima, hoću da budem lepa, srećna i vesela. Želim da sve što mi se dešava bude lepo kako u školi, tako i van nje.
Marija Vujičić 5/3


Prijateljstvo bez mane

Drugarstvo se neguje i čuva baš u ranom detinjstvu. Mora biti dobar i iskren drug da bi se drugarstvo uzvratilo. Tako sam ja još u vrtiću upoznao svog druga Lazara. Živeli smo u istoj ulici. Ima plavu kosu, plave oči i bio je malo viši mene. Zajedno smo pravili nestašluke, igrali fudbal i klikere. Uvek je bio tu kad sam bolestan i beskrajno srećan. On i ja smo činili dobro i zlo. Preselio sam se u Starčevo, kada sam krenuo u školu. Mog druga se setim dok gledam fotografije.
Slažem se sa ovim izrekom “Čovek koji ima više prijatelja je bogat čovek“.
Stefan Andrić 6/3

Moj najdraži kutak

Moj najdraži kutak je moja soba. U mojoj sobi ima sve što poželim. Tu provodim najlepše vreme. U svojoj sobi učim, spavam, radim razne stvari sa svojom sestrom. Velika je, šarena i jako svetla. Malo mi smeta što nemam svoju policu, gde bih držala svoje parfeme, sjajeve i druge slične stvari. Isto tako zameram i sestri, što stalno mora da lepi neke stikere po krevetima, ormanima, vratima, fijokama, pa čak i po zidovima. Cela soba mi je prešarena. Ne, ne volim ja neke tamne i mračne boje, ali ono je malo previše.... Ali, uzeću ja krpu u ruke jednog dana, i soba će mi zablistati, a svi stikeri i sličice će leteti u kantu.
Ipak, pored svih tih zamerki, moja soba je moj najdraži kutak.
Milica Ivankov 5/3

Moj kućni ljubimac

Svako ima bar jednog ili više kućnih ljubimaca. Moj kućni ljubimac je jedan mali mačak. On se zove Borko. Borko je mali, bucmast, crno - beli mačak. Njega sam dobio kada se njegova majka po imenu Cica omacila. Pošto većinu vremena provodim u kući sve svoje slobodno vreme provodim sa njim. Ima svoju činiju sa vodom i hranom, ali kada god moja mama priđe, on odmah počne da prede jer misli da će dobiti nešto. Pošto jako voli da se mazi, čim neko sedne i potapše po kolenima, on prvo priđe, pogleda koje pa mu skoči u krilo. Svakog letnjeg dana posmatra golubove, vrapce, lovi miševe i jako mrzi leptire. Ja nemam boljeg, lepšeg i mudrijeg prijatelja od mog mačka Borka. Svako jutro kada ja krećem u školu, on me isprati do kapije i vrati se u kuću. Pošto još uvek nema, moj tata i ja smo se dogovorili da mom Borku napravimo malu, skromnu kućicu. Mrzi vodu, ali obožava turske serije i kompjuterske igrice. Ne voli mog mlađeg brata zato što uopšte nema dušu i stalno ga šutira. Sada kada je zima ceo dan i celu noć leži pored šporeta gde je jako toplo.
Borko je moj ljubimac, ali samo za neke nijanse više voli mog tatu. Ja želim da Borko što više poživi da bih ja imao s kim da se družim.
Nenad Milošević 5/1

U svetu malog princa

LJudi su sebični, usamljeni, misle samo na sebe, nemaju prijatelje. Samo su im važni brojevi koji im se neprestano vrte po glavi ne dozvoljavajući im da uživaju u malim stvarima. Žive usamljeni zaokupirani sami sobom, bez želje za društvom.

Mali princ to nije mogao da shvati. Želeo je prijatelja, nekog ko neće misliti na sebe, nekog ko će boju žita voleti zbog njegove plave kose. Krenuo je sa svoje planete u potragu ze nekim koga bi mogao nazvati prijateljem, očistio je sve svoje male vulkane, pozdravio se sa svojom ružom i najzad krenuo. Posetio je mnoge planete, ali svi stanovnici bili su isti, bili su dovoljni sami sebi. Razočaran zato što niko koga je upozanao nije hteo da mu bude prijatelj, ni kralj, ni poslovni čovek, ni uobraženko, ni pijanica, ni geograf, otišao je na Zemlju. Nadao se da će upozanti iskrenog druga. Tamo sreće lisicu, koja mu pokazuje šta znači pripitomiti, biti odan. Tada se setio svoje ruže koju je ostavio samu na svojoj maloj planeti. Razmišljao je kako mu je važna, kako bi je svako veče stavio pod stakleno zvono i pravio joj zaklon, da joj se ne bi nešto dogodilo. Od hiljada ruža, ta mu je bila posebna, od hiljada dečaka toj ruži Mali Princ je bio poseban. Shvatio je da je već imao prijatelja..

Mali Princ je drugačiji od ostalih, on veruje da je prijateljstvo najvažnije, bio je u pravu, jer je on ustvari Princ Prijateljstva.
Katarina Gujaničić 7/2

LJUBAV

Mnogo dana možeš voleti,
A isto toliko i patiti.
Kad voliš onda se smeješ
I tako sebe mnogo veseliš.

Kad voliš, tada si bez tuge,
puna si radosti i sreće.
Tada sve shvataš i razumeš
srećna si i nema radosti veće.

Marijeta Latković 5/3

ZIMA

Zima je zima i svuda je ima.
Ona nam donese beli pokrivač
ona je hladnoći pravi osnivač.

U zimu je i zimski raspust,
i još mnogo praznika.
Tada je i Godina Nova
i tada deca grade kuće od snova.

Igor Lapić

ARHIVA: BROJ 229

ARHIVA: BROJ 228

ARHIVA: BROJ 227

ARHIVA: BROJ 226

ARHIVA: BROJ 225