UOPŠT(in)AVANJE uOPŠTINAvanje

I dok društva za zaštitu prava raznih obespravljenih, naročito onih drukčije seksualne orijentacije, vojuju s neistomišljenicima, mali ljudi trpe posledice. Pre svega, zbog već ustanovljenih evro-standarda o slobodama kućnih ljubimaca i to onih raspuštenih, ali i te kako oštrozubih…

U epizodi: Izem ti Jevropu!

Tračoslava (hodajući mračnom ulicom): - Ijaooo, kak’i mrak nas spop’o, komšice dragi! Deder, drž’ me pod ruku, za ruku, ma zašta goj očeš, samo ne davaj da nas ize ova pomrčina.
Šeširdžija (teturajući se): - Nemo’ bojiš, dobra i lepa moja komšinka, sve dok nas ne izeju oni džavolani! Auu, ne da sam se napio na ovu ispratnicu kod ovog našeg dobrog drugara, što u ova zdravo nesretna vremena šalje omladinca u armiju. E, al’ jesam se podsetio na mladžane dane, kadena smo po šatrama drmali po tri dana bez prestanka. Uf, samo da nas ne prepadnu one lajave pustahije. (Najednom zalaja oveća grupa džavolana) Upomoć, komšinka, če nas izedu!!! Pustahije: - Av, av, grrr, vauu, vauu, gric, gric!!!
Grmalj (izađe krmeljiv iz portirnice izvesne firme, koja se nalazi u dotičnom kraju): - Hik, kog vraga ova vriska i galama. Nemere čoek čestito ni odrkrnjosat na poslu i to u otežanim uslovima na radnome mestu noćnog karaktera.
Sponzorojka (naiđe vraćajući se iz noćnog provoda sva utegnuta i dekoltirana): - Zn’či, bruka, jel može da se čovek profura ovom ulicom, a de ga ne prožderu raspale džukelčine! Mrš, mrš, stoko! Ah, neee, životinja me izujedala po novoj haljini iz Milana. Zn’či, kako to boliii za medalju! Upomoć, policija!
Grmalj (isprazni čokanj): - Hik, šta se derinjaš ti jedna napućena omljadinko. Moje kuce su fine, no si ti, jadna, jedna loša persona, pa ih eritiraš. I gle kako si obuknuta, ovaj svuknuta?! Pa, ko te ne b’ izujed’o?! Ma, tebe treba da u aps sporadi uznemiravanja duševnoga reda i mira!
Student (pralazeći tuda s gitarom vraćajući s iz kluba s probe): - Ko to spominje hapšenje, a spava na poslu i sakuplja džukce kako bi ga na vreme alarmirali dok bezbrižno hrklja o državnom trošku. Za to vreme deca, starci, žene i ostali pošten svet ne smeju ni da promole na ulicu nakon smrkavanja.
Grmalj (nadrndano): - Neje tačno, more, bre, što trabunjaš! To su lepo odgojene kuce i one ne bi nikada nikog ni gricnule, no ih ovi nesveti nervoziraju. A, jel tako, kuco moja, oš, slanine (u taj mah ga pas, umesto za slaninu, jako ugrize za ruku). Kuku, kaka je ovo zverka, izede me nasmrt!! E, ovom treba presudit’ na licu mestu, đe mi puška, ga ucmekam ko zeca…
Student: - E, pa neće moći prikane. Pse i druge životinje zabranjeno je upucavati na javnom mestu i na bilo koji drugi način maltretirati. Tako nalažu strogi evropski standardi, koje moramo da ih poštujemo ako želimo u Evropsku uniju.
Grmalj (slomljeno): - Ma, jelda, a oni mogu da nas straše i izedavaju kad im volja?! E, izem ti tak’u Jevropu…
I, svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, nastavili da, hteli, ne hteli, ispunjavaju nove i nove preduslove, ne bi li nekada stigli u obećanu zemlju!

Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, osim što je u jeku berba kukuruza, što uskoro počinje s radom novi vrtić, u katoličkoj crkvi obeležen Kirvaj, FK Borac je neporažen, Udruženje Neolit je predstavilo projekte muzeja Neolita i arheološko-turističkog parka, a u radno-poslovnoj zoni ka Omoljici “niče“ i prva investicicija i sa njom toliko nasušna nova radna mesta…