Odštampajte ovu stranicu

Mundijalska groznica

10 jul 2018
(0 glasova)

Iz Kalinjingrada  izveštava: Petar Andrejić

            Svetsko prvenstvo u fudbalu svake četvrte godine na mesec dana “zaustavi“ planetu.

Najvažnija sporedna stvar na svetu nije samo sportski događaj, to je prilika da se pokažu u svetlu u kome žele da se predstave, ne samo fudbalske selekcije, već i zemlje domaćini. Tako je i ove, 2018. godine, takvu priliku dobila - Rusija, i to u kontekstu geopolitičkih globalnih okolnosti koje joj (ne)idu na ruku.

            Po površini najveća država na svetu najpre je morala da se izbori sa lokacijama na kojima će se Svetsko prvenstvo igrati. Nije lako pređi hiljade kilometara od stadiona do stadiona, ni za timove koji se nadmeću kao ni za navijače koji su pohrlili iz celog sveta da prisustvuju ovom spektaklu. Zatim, neophodo je izgraditi potrebnu infrastrukturu koja treba da zadovolji najstrožije kriterijume za ovakav događaj a veliku pažnju potrebno je usmeriti i na bezbednost svih učesnika.

            Navijačima Srbije pripala osovina Samara-Kalinjingrad-Moskva, jugoistok Rusije, ruska enklava na Baltiku i centar ove zemlje i njen glavni grad. “Starčevačke novine“ ispratile su drugu utakmicu naše reprezentacije koja se igrala u Kalinjingradu, gradu sa oko pola miliona stanovnika koji se nalazi na obali Baltičkog mora i koji je svojevrsna enklava (nije kopneno povezan sa centralnom Rusijom). Inače, ova oblast je istorijski predstavljala severni deo Istočne Pruske koja je bila važan centar nemačke kulture. Ovde je, na primer, rođen i živeo filozof Imanuel Kant kao i poznati kompozitor Rihard Vagner. U Drugom svetskom ratu Keningzberg je teško bombardovala saveznička avijacija. Crvena armija je ovde prodrla krajem avgusta 1944. Nemačko stanovništvo je, u strahu od osvete, uglavnom izbeglo prema centralnoj Nemačkoj, ili je kasnije deportovano. Ugovorom u Potsdamu Istočna Pruska je podeljena tako da je ljen severni deo pripao Sovjetskom Savezu, a južni Poljskoj. U sovjetski deo se naselilo stanovništvo iz Sovjetskog Saveza, uglavnom Rusije, a imena toponima su promenjena. Oblast i njen glavni grad su 1946. dobili ime po predsedniku Vrhovnog sovjeta SSSR Mihailu Kalinjinu. Od raspada Sovjetskog Saveza 1991, Kalinjingradska oblast je fizički izolovana od ostatka Rusije.

            U ovom gradu igraće se ukupno samo tri utakmice, ali se domaćin pripremio velelepnim novoizgrađenim stadionom i organizaciojm meča koja je za svaku pohvalu. Istina, svi građevinski radovi na infrastrukturi ipak nisu završeni na vreme, kao što je na primer, saobraćajna petlja koja od aerodroma Hrabrovo vodi ka gradu, pa se umesto desetak minuta do grada putovalo celih sat vremena. Putnici sa čarter leta Er Srbije, prevezeni do jednog od navijačkih punktova, potom su lako mogli da se upute ka centru Kalinjingrada, do Fan zone ili do Trga pobede - do mesta koja su odisala karnevalskom atmosferom i na kojima se moglo pripremiti za ono što sledi na stadionu “Arena Baltika“, koji je unapred bio rasprodat sa svih svojih 35.000 mesta za navijače Srbije i Švajcarske.

            Pred ovu takmicu vladala je svojevrsna tenzija, kako zbog potrebe obe selekcije da zabeleže pobedu radi daljeg plasmana, tako i zbog nekoliko švajcarskih igrača kosovsko-albanskog porekla koji nastupaju za tim sa Alpa. To se nije mnogo osetilo na ulicama Kalinjingrada jer su centralna mesta uglavnom zauzeli navijači Srbije i to ne samo iz matice, već je ovaj grad bio “okupiran“ navijačima Srbije iz Republike Srpske, Amerike i Kanade kao i iz mnogih evrospkih zemalja. Navijačka vezrija pesme “Pukni zoro“ orila se centralnim kalinjingradskim ulicama a znatiželjni Rusi priključivali su se kolonama srpskih navijača.

            Inače, srdačnost domaćih ljubitelja fudbala prema turistima osećala se na svakom koraku. Nisu bili ljubazni samo pripadnici stafa koji je učestvovao u organizaciji utakmice, a stiče se utisak da je hiljade ljudi bilo angažovano u različitim segmentima organizacije, već i običan svet - svi su bili raspoloženi za davanje informacija i druženje. Kostimirane devojke u tradicionalnim ruskim nošnjama defilovale su gradskim ulicama animirajući navijače. Na svim punktovima primetno je bilo prisustvo policije, ne samo uniformisane. Sve u cilju da se predupredi bilo kakav incident, u čemu se u potpunosti uspelo. Ko je zazirao od po zlu čuvenih ruskih huligana, bio je iznenađen njihovim odsustvom sa ulica - nije ih bilo nigde. Što se bezbednosti tiče, treba istaći i to da u kafiću niste mogli da koristite nji-fi ukoliko ste stranac ali je to bilo moguće na stadionu uz prethodnu prijavu broja telefona kojim se povezujete i unosom koda sa famoznog FAN ID-a kojim je personalizovan svaki kupac ulaznice za Svetsko prvenstvo u Rusiji.  Što se same utakmice tiče, atmosfera na stadionu bila je prava fudbalska. Navijalo se zdušno, svako za svoje, navijači su bili međusobno pomešani što nije mnogo smetalo a preokret koji su svom timu doneli DŽaka i Šaćiri... u svetlu okolnosti koje su pratile utakmicu, to baš i nije moralo da se dogodi.

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…