Odštampajte ovu stranicu

Lice s naslovnice: Vladana Kućan, student književnosti

07 januar 2018
(0 glasova)

Vladana Kućan je rođena 1995. godine. Osnovnu školu je završila u Starčevu a srenju Poljoprivrednu školu, smer hortikultura, u Pančevu .

Kasnije se odlučila za dalje školovanje pa je upisala Filološki fakultet u beogradu, trenutno je na četvrtoj godini a po završetku je čekaju master studije. Plan joj je da u budućnosti radi kao nastavnik ili profesor srpskog jezika i književnosti. Imala je priliku da u dva navrata radi kao nastavnik pomenutog predmeta na zameni koleginice u Osnovnoj školi “Stevica Jovanović“ u Pančevu. Vladanu su naši sugrađani imali priliku da vide u ulozi konfaranse na mnogim kulturnim programima u Domu kulture, Kreativnom kulturnom klubu, Rimokatoličkoj crkvi… Pored zvanja  prosvetnog radnika, želja joj je da u budućnosti radi kao lektor a u planu je da, čim bude imala dovoljno vremena, započne sa pisanjem knjige.

            Odakle tolika ljubav za književnošću?

            - Kao dete, bila sam hiperaktivna, sve me je zanimalo. Već sa pet godina sam naučila da čitam, sećam se da je bio šok za roditelje kada sam pročitala celu rečenicu u jednoj porodičnoj seriji koju smo gledali. Kasnije su me forsirali da čitam na glas, nadograđivala sam se, tako da sam u prvi razred krenula potpuno opismenjena a kasnije samo još više zavolela srpski jezik i književnost. Veoma mi je pomagala baka, koja mi je stalno čitala bajke i priče tako da sam upijala svaku rečenicu, događaj i izvlačila pouke iz priča. Kroz dalje školovanje, držala me je želja da jednog dana postanem učiteljica ili profesor.

            Aktivna si u kulturnom i društvenom životu Starčeva?

            - Bila sam aktivan član KUD-a koji je tada bio pri Domu kulture, od svoje treće godine pa sve do dvadeset prve.  Sandra Kovačević, koja me je naučila prvim koracima folklora, često se našali da sa tri godine još nisam mogla sa sigurnošću da hodam a volela sam već da igram uz muziku. Ni sada ne bih prekinula, ali, jednostavno nemam vremena, zbog fakulteta. Dugo sam trenirala odbojku, atletiku, trčala sam štafetu, išla na mnoga takmičenja, ali, obaveze oko školovanja mi ne dozvoljavaju mnoge stvari koje volim.

            Kako to da si završila srednju poljoprivrednu školu ?

            - Po svaku cenu sam htela da upišem gimnaziju nakon osnovne škole, mađutim,  tu su veliku ulogu odigrali moji roditelji, a pokazalo se da su bili u pravu, iako sam neko vreme negodovala. NJihova ideja je bila da za svaki slučaj završim neku stručnu četvorogodišnju školu, da u slučaju da se predomislim u vezi fakulteta “imam neko zvanje“. Sa završenom gimnazijom ne bih mogla ništa u slučaju da odustanem od fakulteta. Ovako,  nisam odustajala od svojih planova, na korak sam da zaokružim celinu, a opet imam neku sigurnost i struku.

            Već si imala priliku da na kratko vreme radiš posao koji voliš?

            - Da, radila sam na zameni koleginice, predavala sam  srpski jezik i književnost u  školi “Stevica Jovanović“ u Pančevu. Bilo je to u dva navrata - u oktobru prošle i aprilu ove godine. Mogu samo da kažem da sam u početku imala veliku tremu jer su u pitanju bila deca uzrasta šestog i osmog razreda. Mnogo stvari se u prosveti promenilo od vremena kada sam ja išla u osnovnu školu; po pitanju prava učenika i nastavnika, deca su danas dobila neizmernu slobodu, čak, više ne postoji negativna ocena iz odnosa prema radu a kod nekih učenika ne postoji persiranje nastavniku... Sve je sada mnogo drugačije.

            Da li si imala neku neprijatnu situaciju?

            - Ne bih to nazvala neprijatnom situacijom ali jednom prilikom su deca komentarisala moj tablet, a onda se kraj časa pretvorio u polemiku o vrednosti telefona koje ko ima. Velika je podela među decom, mislim na klasnu podelu. Sve je manje vrednovanja znanja, onoga što škola uči i traži od učenika. Mislim da velika većina dece danas nije svesna uloge škole i stečenog znanja, teško ih je animirati da prate nastavu, a opet, svi smo prošli kroz situaciju odnos nastavnik-učenik. Ako je nastavnik strog, onda deca imaju strah, a ako je suviše dobar - onda se čas pretvori u totalni haos. Teško je naći ravnotežu i ostaviti dobar uticaj kod dece, a cilj je preneti im znanje. Slažem se sa idejom da se u školama uvedu uniforme jer to će bar malo smanjiti klasnu razliku među decom a to je veoma bitno dok su mladi. Kasnije,  kada odrastu, shvatiće da je besmisleno ceniti čoveka po materijalnim mogućnostima.

            Kakvi su ti planovi za budućnost?

            - Svakako, kada za to dođe vreme, da osnujem porodicu. Naravno, volela bi da radim posao u struci - a to je da budem nastavnik ili profesor srpskog jezika i književnosti. Nadam se da ću odvojiti vreme da napišem knjigu ili roman, još nisam odredila kog žanra,  ali sve više razmišljam o toj ideji. Pisanje traži dosta vremena, a naročito meni, jer ću u isto vreme biti i lektor. Samo je pitanje trenutka kada ću započeti. Do sada se pokazalo da sam sve što sam zamislila i sprovela u delo.

Goran Milošević

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…