Odštampajte ovu stranicu

STARČEVAČKE familije - Rajković (2. deo)

06 decembar 2017
(0 glasova)

Andrija (1893-1977.), sin Ivana i Roze, pred sam Prvi svetski rat ženi se Magdalenom rođ. Špelić (1893-1935.).

Ovde moram napomenuti da je u prošlom nastavku napravljena greška jer je Magdalena navedena kao kćer Ivana i Roze. Umesto nje, treba reći da je poslednji bio sin Stanko (1898-1986.). Ubrzo zatim odlazi na ratište na istočni front ostavivši suprugu, bez dece. Na ratištu tj. u zarobljeništvu, upoznaje Jerinu rođ. Polišćuk (1895-1981.). Tamo se i rađa njihovo prvo zajedničko dete - Roza, udata Stana-Mikić (1922-2007.). Kada se situacija smirila, Andrija i Jerina vraćaju se u Starčevo, gde se rađaju Nikola (1925-1971.) i Ana, udata Mur (1931-1986.), a suprug joj je bio Franc Mur, onaj koji je nacrtao centar Starčeva s položajem kuća i prezimenima vlasnika. Kao i sve Švabe, odselili su se u Nemačku i imaju sinove Paula (1951.) i Viktora (1954.). Treba reći da je Nikola bio malo vetropirast, pa se tako i dva puta ženio. Prvi put s Marijom rođ, Grgić (1931-2015.). Iz ovog braka rađa se kćer Ana, udata Stankov (1950.). Brak Nikole i Marije kratko je trajao i Nikola se ponovno ženi Slobodankom Jevtić i iz tog drugog braka rađa se kćer Ružica (1954.). Tu se i završšava ova grana Rajkovićevih.

Nastavljam sada sa gore spomenutim Stankom, poslednjim sinom Ivana i Roze. Stanko se ženi u svojoj 21. godini Julijanom, rođ. Šikl (1902-?). Iz braka Stanka i Julijane rađaju se: Magdalena udata Flah (1920-?), Marko (1922-2004.), Ivan (1924-1997.), Eva,   udata Bančov (1927.) i Roza (1931-1950.). Za nastavak grane interesantni su nam Marko i Ivan. Marko se prvi puta ženi 1940. godine Evom, rođ. Majetić (1924-2002.). Taj brak se raspada bez dece i Marko se ponovno ženi Milkom, rođ. Vlašić (1922-2010.), udovicom Josipa Poljaka (1923-1947.). Milka dovodi i svog sina Pavla Poljaka (1946-1997.). Iz ovog braja Marka i Milke još se rađaju Magdalena-Sejka udata Tanev (1950.). Ovde je interesantno da Sejka po rođenju nosi majčino devojačko prezime Vlašić, jer je Milka po smrti svog prvog supruga postala slobodna, dok Marko još nije bio rešio svoj status. Poslednji rođeni u braku Marka i Milke je Stevan-Stevica zvani Zec (1953.) i on nosi prezime po ocu, Rajković, i nastavak je ove grane Rajkovića.

Na samom početku napisa o familijama Rajković trebalo je  napomenuti da  su i Rajkovićevi jednim svojim delom u Starčevo došli iz Omoljjice, gde su bili među prvim doseljenicima iz hrvatskih krajeva tadašnje Austrougarske monarhije. Rodonačelnik takve jedne grane je i Dujo Rajković koji je prema zapisu došao u Omoljicu iz Hrvatske a rođen je 1756. godine. NJegov naslednik Matija (1791-?) ženi se Starčevkom Agatom, rođ. Kalić te tu počinju veze Rajkovića sa Starčevom. NJihov sin Ivan Rajković (1816-?) po rođenju je Omoljčanin, ali se isto ženi u Starčevo, Katarinom, rođ. Tarabarić (1830-1894.). Ovde se grana širi jer su se iz braka Ivana i Katarine rodila dva sina: Ivan (1852-?)  i Nikola (1864-1933.). Obojica su nam interesantni iako nisu Starčevci po rođenju, ali su familijarne veze sa Starčevom bile tradicionalne i jake, tako da  se Ivan  u 18. godini ženi s Katarinom, rođ. Šulaja (1854-?),  a Nikola  je suprugu potražio malo dalje pa se ženi Opovčankom Magdalenom, rođ. Lavaček (1869 -1910.). Ivanu i Katarini rodili su se: sin Mauric (1907-1944.) i kćer Eva (1913-1983.) udata za Josipa Blaženića (1911-1994.).

Kako se ovdje grane u stablu malo prepliću i veze su s malo iskomplikovale, nastavak sledi u narednom broju naših novina

Vinko Rukavina

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…