Odštampajte ovu stranicu

UOPŠT(in)AVANE uOPŠTINAvanje

13 oktobar 2017
(0 glasova)

Nakon mnogo godina začula se sirena. Neki to shvatili kao pošalicu ili grešku, a nekima zaklecala kolena i pomračio se um. Ispalo da je kvar na mašini. Hmmm, a šta ako nije kvar, nego ipak ima nečeg u tome?! Otežavajyća okolnost bilo je to što je na svu muku pala magla... Sve u svemu, brže-bolje, pojavila se i panika...

U epizodi: Kad zasvira s(v)irena

Tračoslava (usplahirena juri maglovitom ulicom): - Juu, bre, komšo, kak’a je ovo škalamocija? Kanda se nešto se oprasno zbiva!

Šeširdžija (sanjiv izleteo iz avlije): - Uh, oh, ta šta to dreči, dobra komšinka?! Da nije neka pošast opet udarila?! A taman sam ’teo nešto fino da žvaknem, kad ono... Ma, vidim ja da nešto ne valja, čim sam celu noć sanj’o mi gori kukuruz i razne druge gadarije...

Tračoslava: - Ma, pusti sade te nočne more, nego da nam ne bidu dnevne, dodaj gas da što ’itrije stignemo do skloništa...

Grmalj (stoji ispred zatvorenih vrata izvesnih prostorija s čokanjem u ruci): - Hik, a kud ste navrli rođaci?! A je l’ ste oslijepeli, pa vidite da je zakatančeno. Nema nikog iz opštenarodne odrbrane i društvene samozaštite da odključa ovu jadu od podruma. A ja baš sedio u kavanu, kad ono zasvira, umalo se za luster nijesam ufatio! Pa, ko velim, da se sklonim, zlu ne trebalo (tog trena u narečenoj magli spazi jednu devojku) - A, da ti mala nijesi zadužena za otvaranje vrata?

Sponzorojka (baš prolazi, odevena po najnovijoj grandovskoj modi): - Mis’im, šokovi, ne kapiram baš pitanje?! Zn’či, zar vam ja ličim na nekog ko bi se bavio takvim forama?! I ne zadržavajte me, kasnim na kafu s dečkom...

Grmalj: - Ma, mala, jesi poluđela, pa je l’ ne čuješ svirenu?! Zar ne kontaš da t’ je to neposredna ratna opasnos’, grdna! No, aj’ ti s nama u sklonište, sa’ će valjda i neko da naiđe da odmandali vrata.

Sponzorjka: - U, jeee, kakva ratna opasnost?! I, zn’či, kakvo je ovo smorno zavijanje sirene?!

Grmalj: - To t’ govorim, jadna nebila! I ne kaže se “sirena“, no “svirena“! I man’ se tog kilavog Radovana od dječka, teb’ sljeduje neko jak ko stijena, da te čuva od spoljnjeg i unutrašnjeg agresora (obrati se mladiću, koji je u taj čas nailazio) - No, da ti mali ne radiš ođe?

Student (žurno prolazi s punim rukama raznih skripti): - Izvinite, ne razumem šta je po sredi.

Grmalj: - Pa, zar ne čuješ svirenu za početak ratne opasnosti?

Student: - Ma, šta vam pada na pamet? Kakva opasnost?! U pitanju je običan kvar. Upravo su javili na vestima. I kaže se “sirena“...

Grmalj: - A da nećeš ti, gološijan jedan, da me učiš što je što?! I ako nije ratna, ono je zasigurno hemijska! Il’ će neka oluja! Il’ neki strašni zemljotres... U današnje vrijeme povazda t’ je neka opasnost, jado zelembaćka...

Student: - A i to je tačno, skoro da ste u pravu. Ovde nam uvek serviraju neke uzbune i to s najvišeg mesta i uz najveću pompu. A sve u cilju da skrenu pažnju sa stvarih problema...

            I, svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, nastavili da traže siurno sklonište od raznih, manje ili više, lažnih uzbuna...

* * *

            Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, osim što je počelo kišivito vreme i nagovestilo da dolazi jesen; bliže se kraju radovi na rekonstrukciji pijace; u sadejstvu s ljudima iz Vinče posađene su mladice u okolini naselja; obeleženo je dvesta pedeset godina od osnivanja rimokatoličke crkvene zajednice u Starčevu, a duo Pera & Nikola, popularno nazvan “Bostandžije“, uz asistenciju Darka Ješića, napravio je kao u dobra, stara vremena pravo boemsko veče u KKK-u. Na zdravlje im bilo...

Jordan Filipović

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…