Odštampajte ovu stranicu

KOŠARKA: Neobičan spoj košarke i folklora

10 april 2017
(0 glasova)

Nenad Bojović je rođen 1991. godine. Završio je Osnovnu školu “Vuk Stefanović Karadžić“ u našem mestu, srednju Elektotehničku školu “Nikola Tesla“ u Pančevu i trenutno je student Visoke ICT škole u Beogradu.

Kao dete, zavoleo je košarku, a od nedavno ljubav se rodila i prema folkloru. Zapravo, neobičan spoj dve  različite igre, Nenada motiviše da bude uspešan u svakoj od njih i želja mu je da u budućnosti ostvari što više uspeha kako u košarci tako i na folkloru.

Sa koliko godina si pokazao interesovanje za košarku?

 - To je bilo sa osam godina, u drugom razredu osnovne škole. Nešto pre toga oprobao sam se i u drugim sportovima, ali sebe sam pronašao u košarci. Kako su godine prolazile sve više sam pokazivao interesovanje za ovaj sport, što se odrazilo na nastavak moje karijere, sve do danas. Prvo poznanstvo sa pravilima košarke i prve korake napravio sam u Košarkaškom klubu Borac. U petom razredu osnovne škole, na poziv trenera Nemanje Vidića, počeo sam da treniram u KK-u Roling hanter gde sam najviše i napredovao. Sa pomenutim timom osvojili smo Vojvođansku ligu i to je zapravo moj najveći uspeh na koji sam veoma ponosan.

Sa sedamnaest godina doživeo si povredu? Kako je to uticalo na tvoje dalje bavljenje sportom?

- Tri godine nisam imao kontakt sa loptom i to je za mene loš period koji je na svu sreću iza mene. Posle toga usledio je povratak u prvi tim Borca gde i danas treniram. U periodu od aprila do septembra igra se Letnja liga za koju će uskoro početi pripremni period i nadam se da ćemo biti uspešni na predstojećem takmičenju.

Trenirao si mlađe kategorije Borca, kakvi su tvoji utisci?

- Nepune dve godine trenirao sam mlađe kategorije Borca, podeljene u tri selekcije. Prvu čine početnici uzrasta od šest do devet godina, drugu čine mlađi pioniri 2004/2005.  godište, a najstariju grupu pioniri. Ovom prilikom bih pohvalio mlađe pionire koji su se plasirali u finale turnira Vojvođanske lige. Radi se na tome da finale turnira bude održano u Hali sportova na Strelištu pa se nadamo da će biti mnogo publike koja će podržati naše male košarkaše. Inače, rad sa mladom decom za mene je pre svega zadovoljstvo i naravno veliko iskustvo. Nažalost, zbog fakulteta i posla nisam u mogućnosti da ih treniram, ali i dalje sam u klubu pa se nadam da ću se u narednom vremenskom periodu vratiti tom poslu.

Nedavno si počeo da igraš folklor?

- Zapravo sam počeo u septembru prošle godine. Rekao bih da je počelo sasvim slučajno, po završetku turneje Radničkog kulturno-umetničkog društva “Jedinstvo“ koja je bila u Portugalu. Išao sam sa drugom koji je već godinama član RKUD-a, pa sam po nagovoru drugara koje sam upoznao na tom putovanju odlučio da se oprobam. Vrlo brzo postao sam jedan od članova RKUD-a “Jedinsvo“ i isto tako brzo i zavoleo folklor. Možda je neobično da se igra sa košarkaškog terena nastavlja na bini, u narodnoj nošnji i opancima, ali folklor je trenutno nešto što me čini zadovoljnim i drugačijim. Mislim da na neki način predstavljm primer da godine nisu važne kada je folklor u pitanju, jer nikada do sada nisam igrao ovu vrstu igre, a ipak sam nastupao na već dva koncerta i pokazao se sasvim lepo za početnika.

Šta je ono čime ćeš se baviti u budućnosti?

- Nastaviću da se bavim folklorom, ali i košarkom jer je to ono što sam od malena zavoleo i zbog čega sam se mnogo žrtvovao. Imam planove da, kad završim studije, upišem Višu školu za trenera kako bih se ozbiljnije posvetio košarci.

Jelena Jovanović

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…