Na starim fotografijama koje i danas čuvaju njihovi potomci u Starčevu i širom sveta, možemo videti Starčevke i Starčevce koji su tada bili uključeni u rad Kola srpskih sestara, Dobrovoljnog vatrogasnog društva, Sokolskog društva, Srpskog crkvenog pevačkog društva, Hrvatskog crkvenog pevačkog društva" itd.
U odnosu na ostala susedna naselja u okolini Pančeva, može se reći da je Starčevo spadalo u napredne sredine s obzirom na to da se društveno organizovanje nije moglo sresti samo u okviru crkve i nije bilo isključivo povezano s tradicionalnim i narodnim okupljanjima poput vašara, prela i igranki. U poznatim starčevačkim kafanama tog doba održavane su i zabave s pozorišnim predstavama, što su za to vreme bile manifestacije svojstvene varošima i velikim gradovima.
"Društvo sv. Jeronima", katoličko književno i prosvetno društvo, utemeljeno u Zagrebu davne 1868. godine, između dva svetska rata imalo je svoj ogranak i u Starčevu. Do ideje za osnivanjem jedne ustanove koja bi se bavila prosvećivanjem širokih slojeva naroda kvalitetnim i jeftinim štivom zabavnog i istovremeno poučnog sadržaja, prvi je došao kardinal Juraj Haulik, prvi nadbiskup zagrebački. Sveti Jeronim inače je poznat po tome što je preveo Bibliju sa starogrčkog i hebrejskog na latinski, a rođen je u našim krajevima u gradu koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije.
Jeronimska izdanja počela su da izlaze već 1869. godine. Prvo je to bio "Koledar i ljetopis za godinu 1870." koji je od svog narednog broja poneo ime "Danica" i bio redovno objavljivan kao godišnjak. Uz kalendarski deo i hroniku Društva u "Danici" su se mogle pročitati zabavne i poučne pripovetke, poezija, privredni, zdravstveni, istorijski i moralistički članci. U jednom od brojeva ovog godišnjaka iz 1907. godine na spisku pretplatnika nalazi se i Mata Orešković iz Starčeva.
"Jeronimsko društvo" je vremenom sve plodnije i uspešnije ispunjavalo svrhu radi koje je osnovano. Izdanja su postepeno bila sve brojnija, kao i broj članova, doživotnih i godišnjih, a širio se i tematski raspon publikacija koji se kretao od versko-poučnih, preko opštepoučnih do zabavnih. Među opštepoučnim izdanjima najveća važnost je pridavana privrednim (ratarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo i dr.), a izlazile su i knjige iz domena društvenih i prirodnih nauka, pa i beletristika. Godine 1937. Društvo donosi odluku o osnivanju "Jeronimskih prosvetnih zajednica" u kojima bi se okupljali jeronimski članovi iz jednog mesta ili povereništva i dogovarali se o širenju po narod korisne literature. Počev od 1939. uz povereništva se konstituišu "Jeronimski prosvetni odbori" u kojima najrevnosniji članovi rade kao odbornici kojih je ukupno bilo šest, a zadatak im je opet bio popularizacija jeronimskih knjiga i časopisa. Glasilo Društva pod nazivom "Zlatno klasje" u jednom od svojih brojeva donosi spisak članova starčevačkog povereništva, na kom se kao poverenik i načelnik "Jeronimskog prosvetnog odbora" u Starčevu navodi Franja Orešković, zamenik mu je bio Stipan Radić, dok su kao članovi nabrojani Blaž Blaženić, Nikola Ragrović, Franja Jambeg, Iva Ragrović i Stipan Radić. "Danica" iz 1940. godine pak prenosi vest kako su u brojnim mestima Kraljevine Jugoslavije do kraja juna 1939. osnovani ovi odbori, a među njima se pominje i odbor u Starčevu.
Što se našeg mesta tiče, posle Drugog svetskog rata "Jeronimsko društvo" prestaje s radom, mada je ono generalno nastavilo da deluje i kasnije, pa tako 1946. godine dobija naziv Društvo sv. Ćirila i Metoda koji nosi sve do 1996. kada vraća svoje staro ime.
Dalibor Mergel