UOPŠT(in)AVANJE uOPŠTINAvanje

I dok se očekuje talas izbeglica, mnoge brine i to što nam dolazi sve više sumnjive robe, prvenstveno mesa. Za to su “zaslužni“ razni lobiji, čime su (ne)svesno uništili stočarstvo, a pre svega uzgoj omiljene nam živuljke - njegovog veličanstva svinje.

U epizodi: Noj smenjuje svinju?

Tračoslava (čekajući na red u izvesnoj mesari): - E, dobri moj komšo, baš mi je merak da opravimo onaj moj specijalitet od čuretine u sosu od malina, njam, njam...

Šeširdžija (sumnjičavo): - Ta, slatka moja komšinka - stoput sam ti rekno da su višnje za lenju pitu il’ štrudle. Ta, nema šta voćka s mesom tražiti, a ni za tog ćurka baš ne marim; znaš da ja volem sočno, pa to ti je...

Tračoslava (čekajući red u izvesnoj mesari): - ...a znaš da ti to nije zdravo za ’olesterol i priticak!

Grmalj (pozadi, malko nakresan): - A jes tetka, pravo i valjano zboriš, hik! Nije ti to za ovoga tvojega čiču, viš’ kak’ je sav nabrekno, sam’ što ne prsne. Zato ti ja moje anterije podmazujem s pravim janjet’nom od mojijeh zav’čajnih plan’na. Pa, to paslo onu ljekov’tu travu i dođe meko ko duša. Kož’ca se sve lijepi zaprste, ko u ove omladinke! (pokaza na devojku ispred njega) No, aj ti mala poitaj, što ga tol’ko kilaviš, pa i u mene cvrči crevce u želudac, blurp!

Sponzorojka: - Ma, ne smaraj, matori! Zar ne vidiš da čekam pačetinu, treba mi da pravim kinesku s bambusom, došo mi dečko iz Dubaija... Grmalj (šeretski): - Ha, ne’š valda jesti to barsko bilje. Ko još jede trsku, pa vi ste načisto pošandrcali, auuu. Hik, blurp... Sponzorojka (zareži besno): - Zn’či, matori, to ti ful zdrava klopa! Mnogo bolje nego ta rakiještina i krmetina, bljak... Grmalj: - Ma, i svinjetna je bolja od tija izmišljotina. Znam ja te žutaće, more! Jedu sve što im pa’ne šaka - i mačke, i pse, čak i štakore... Ma, u toj Kini jedu sve što se miče, de’š naranit’ milijardu ljudi. Šta bi oni dali za svinjče, a o janjet’ni i jaret’ni, da i ne rečem. Neme bolje od naše domaće... (obrati su mladiću pored). A ti mališane, da i ti ne’š kakvu patku, gusku ili, more bit’ labuda u rogozu, a?!

Student (kulturnim tonom): - Ja ću samo jednu paštetu...
Grmalj: Od džigerice, cijenim?
Student: - Ne, nego od noja...
Grmalj: - O ludi ljudi, muko moja! Bljunuću, matere mi! Ejj, majstore, daj men’ pet kila domaće slan’ne i to što masnije, pa da se nakrkam sve za inat... Dok ne probam rajsku ticu, domaća svinja je iz raja izišla...
Student: - Teško da je domaća, a još manje iz raja. Kako je ovdašnja prozvodnja gotovo ugašena, moguće da je neka rashodovana roba iz Evropske unije ili iz bliske nam Argentine.
Grmalj: - U mjkti, deder daj ondak zapakuj kilo te domaće nojet’ne iz Čada ili, još bolje, dve kile lamet’ne iz Čilea! Što je sigurno, sigurno je...
I, svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, konzumiraju sve ono što ima padne šaka. Glad ne pita...

* * *

Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, izuzev što ovo malo zime lagano zamiče; izviđači su ispobeđivali na republičkom pevačkom takmičenju; odbojkaši “Borca“ ulaze u formu; izabran je najlepši slavski kolač, a uskoro će biti dat znak da počne nova izborna utakmica. Da će biti zanimljivo, već se oseća u vazduhu...