UOPŠT(in)AVANJE uOPŠTINAvanje

Još jedna godina je izmaku. Jadna, bedna, kilava... Ko zna koja takva po redu? Kažu da ni sledeća neće biti bolja... Ni sledeće... Naposletku, ipak, nekako smognemo snage da je u prilično veselom raspoloženju dočekamo i ponadamo se da će, možda, biti nešto bolja...

U epizodi: Dubai u Dubovcu

Tračoslava (u prodavnici, sva uzvrpoljena mahnito trpa robu u korpu): - Ma, daj mrdaj se, moj komšo! Sve če ni pokupuju, vi’š kaka je navala, a jošte ni mat’rijal za rusku nisam pribavila, ijaooo...

Šeširdžija (zajapureno): - Ta, di s’ navalila, dobra komšinka?! Šta ti zapelo za te salate, kad imam onol’ke zasušene švargle, a o kobasicama i da ne divanim. I još ruske, ne jem ni ove naše iz bašče... A stiglo i domaće vince i ne da je dobroooo! Al’ oće da prevari, hi, hi...

Grmalj (baš pazari litraču ljute): - Hik, nisi n’ ti mutav kano što izgledaš na prvi pogled! I da ti ja nešto velim - opasna je to rabota - ’oće od tog mladog vina očas kolena da zaklecaju, a onda ode mas’ u propas’! Samo, uz mlado vino najbolje bi legla i neka omladinka... (prenerazi se u trenu, kad pored njega prođe jedna napupela) Auuu, fijuuu, jal’ mala, treba l’ ti društvo za doček? Sponzorojka (s koropom prepunom kozmetike, namirisana za sve pare): - Mis’im ono, beži, bre, matori?! Nisam luda da se ovde smaram sa s takvim smorovima. Još večeras pravac Dubaji...

Grmalj (razrogačeno): A, što je to, jadna?! Ja t’ nikad nijesam čuo za tu kavanu. A obiša sam sve viđenije - i “Lipov lad“, i “Bijelo janje“, leta provodio u “Opatiji“, stigo čak i do onog, kak se veli, “Zanzibara“... Al’ u tija Dubovac, da prostiš, nijesam kročivo. Sponzorojka: - Zn’či, kakvo neobrazovanje za medalju! Pa, čko-de mi se tamo preselio iz Italije, ima novi biznis i zove me da me časti što sam bruka-u-roku diplomirala na menadžmentu marketinga...

Grmalj: - Mena... U visoke su to čkole, da, daaa.. Al’ ne kaza mi đe ti taj Dubovac?!

Student (kupuje par piva i gricklaice): - Nije vam to Dubovac, već Dubai! To je u na dalekom “bliskom istoku“ u Aziji, na arabijskom polustrvu. Čudo od zemlje, raskoš i bogatstvo, skuplja se samo vrhunski džet-set...

Grmalj: - Auuu, deder uspori, kakav džeksek? Jal’ to onaj što ubiva ljude ko manijak po filmovima iz strave i užasa?! Student: Ne, to vam je DŽek Trbosek, a ovde je reč o eliti, koja ne zna šta nema. A Dubai im je glavno mesto za provod -sve je pozlaćeno, šampanjac teče u potocima, a ne manjkaju ni najlepše žene...

Grmalj: - Eto ti, znao sam ja - kurvanjska posla, što ne reče odmah?! Vala neka, ne idem ti ja u taj Dubavaji, draža je men’ moja klupa i ova ljuta, jerbo ka’ se zajutra probudim isti me mamurluk čeka! Ovako il’ onako, posle one radnje, nema t’ kajanja...

I, svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, nastavili da se pripramaju za doček, bez obzira što će ih sutra, bez razlike, boleti glava...

* * *

Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, osim što lepo vreme ne jenjava; asfaltirano je nekoliko ulica; u Domu kulture predstavljeno je glasilo hrvatske zajednice; ponovo su, za Svetog Nikolu, deci podeljeni paketići, a šta će Nova godina doneti Starčevcima, pitanje je sad? Mislite o tome...