Thu04182024

Azurirano01:58:00 PM GMT

Back INTERVJU INTERVJU Nevena Simendić, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK TV PANČEVO

Nevena Simendić, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK TV PANČEVO

  • PDF

Planovi, uprkos privatizaciji
- Najbolje je da zauzmemo južni Banat i time proširimo tržište ne samo za naš medijski biznis, nego i za interese Pančeva u regionu

Rok za privatizaciju lokalnih medija po slovu važećeg Zakona je 1. jul 2015. godine. Nijedna aukcija nije raspisana, ali ni zvanično pomeren rok. Prema izmenama Zakona o privatizaciji, vlasnici moraju da prave novu procenu vrednosti kapitala. Šta to znači za TV Pančevo?
- Nezvanično se zna da je rok pomeren, pošto je jasno da je nemoguće završiti prodaju sada već za samo dve nedelje. Ono što sve zanima jeste - do kada. Na to pitanje preciznog odgovora nema. Moji izvori govore da je to svakako bar do kraja septembra. A što se tiče nove procene vrednosti kapitala, kako govore preliminarni rezultati računa, neće biti značajnih promena.

Pre nekoliko godina, sa kolegama iz nekoliko televizija u Srbiji bili ste inicijator ideje da se formiraju regionalni javni servisi. Predlog nije usvojen, ali ni Zakon o informisanju, hitno usvojen pre godinu dana, nije doneo očekivane promene u funkcionisanju medija. Mislite li da nije kasno da se ponovo razmotri mogućnost formiranja regionalnih javnih servisa i šta bi to donelo gradjanima?
- Kada sada govorimo o svim glupostima koje može da donese privatizacija regionalnih i lokalnih, naročito televizijskih stanica, mogu da kažem “al’ sam bila pametna“. Najpre da može da dodje da sve kupi neka budala, koja se ne zna gde je stekla pare. Zatim da i ima najviše šanse da to kupi upravo budala, lopov, probisvet ili politička partija. Zato što oni jedino mogu da imaju neki interes pošto je ova radnja trenutno neisplativa na tržištu. Prema tome, gospoda su mogla da oporave malo privredu, pa tek onda da nas puste u ralje tržišta. Znam da su smislili da nas “društvena zajednica“ finansira preko projekata. Pa to je tek glupost u zemlji Srbiji. Mogu da kukaju razne nevladine organizacije koliko god hoće. Ali, u Srbiji će se još dugo te pare deliti po babu i stričevima, ili kako neki lokalni baja hoće. U najboljem slučaju lokalne samouprave ni nemaju ljude koji znaju da naprave kriterijume. A ako bar za njih pitaju, nemaju pojma koliko to košta. Sve ovo ponavljam, zamišljajući kako sve ovo može da stigne do ušiju nekih. Ali, mislim da je slaba vajda od toga. Čak ni poslednji predlog da se mediji ne prodaju bar na licitaciji, znači poštujući praktično samo ko da više, nego bar da idu na neku vrstu tenderske prodaje, kada bi se cenili više uslovi koje neko nudi za opstanak i razvoj medija, nije prošao.

Od 7. juna u Srbiji se televizijski program ne emituje analogno. Digitalno emitovanje je za TV Pančevo donelo nove probleme, jer gradjani koji nemaju kablovsku televiziju ne mogu više da prate program TV Pančevo. Kada će i kako taj problem biti prevazidjen?
- Uskoro. To zavisi i od toga kada će konačno biti završena procedura za novi plan raspodele po digitalnim platformama. Po prvobitnoj raspodeli, TV Pančevo je trebalo da se emituje sa Avale. Naš zahtev, kao uostalom i drugih televizija oko Beograda, da se premestimo na emitovanje iz Vršca je usvojen. Sad bi, naravno, trebalo završiti “papirologiju“. A šta je to svi u Srbji znaju. Mi bismo odmah mogli da počnemo da emitujemo digitalni signal sa Avale, ali ipak čekamo Vršac. Jer za jedan mesec cene sa Avale, koja je oko 350.000 dinara, možemo da kupimo pola digitalnog linka. Vršac je svakako bolji jer je više od 10 puta jeftiniji. A što je najvažnije najzad ćemo pokrivati ceo južni Banat što je uvek bio cilj i razvojna vizija TV Pančevo. Ne vidim šta bismo mi radili na tržištu Beograda. Osim, ako neko neće da zaradjuje tako što će da pušta astrologe i SMS poruke.

Kakva je, po Vašem mišljenju, trenutna medijska slika u lokalu, na teritoriji Pančeva?
- Uz sve zamerke, jer onaj koji ima, ne zna šta ima, pa je “besan“ i hoće još, mislim da je solidna u odnosu na druge gradove u Srbiji. Mislim tu i na finansijsku stabilnost, a ponajviše na profesionalnost pančevačkih medija. Uostalom, to što postoje i ove “Starčevačke novine“, koje, bez uvrede, iako su seoske, bolje su od mnogih gradskih novina po Srbiji, to pokazuje. Naravno, to što smo bolji od drugih, ne znači da ne možemo da budemo bolji. Ono što je bitno jeste da su gradjani na ovom području veoma dobro informisani o tome šta se dešava u lokalu. U nekim gradovima, pa čak i u jednom Zrenjaninu, koji je ozbiljan grad, oni nemaju pojma o tome šta se dešava oko njih. Ipak, mislim da je potrebno više istraživačkog novinarstva. Ali, mi smo svi žrtve, naročito u TV i Radio Pančevo, nedostatka novca za takve poduhvate. Oni koji pričaju da nas je mnogo nemaju pojma. Za novinara istraživača potrebno je vreme i novac.

Koliko su procentualno u programu TV Pančeva zastupljene priče iz Starčeva i ostalih naseljenih mesta? Da li je realno očekivati veći udeo u programu?
- Ne računam procente u tom smislu. Jasno je da bi moglo i više. Starčevo se čak i u odnosu na druga sela uvek malo više izbori za svoje mesto. To je za mene pohvalno po Starčevo. Kada se drugi žale da uvek ima Starčeva više ili da se za Starčevo više daje, ja im odgovaram da mogu i oni da pokušaju da se izbore. Volela bih da više obilazimo sela, ali i to zavisi od novca. Prošle godine su nam skresali budžet za trećinu, pa nismo ponekad imali ni litre benzina, nego smo se ponižavali moleći ko će gde da nas odveze. Ipak smo nekako uspeli da održimo i emisiju o selima i o poljoprivredi. Prema tome, koliko para, toliko muzike.

Sa obzirom da nikada nije radjeno ozbiljnije istraživanje tržišta o potrebama gradjana sa teritorije Grada Pančeva za informisanjem, kao ni istraživanje gledanosti programa TV Pančevo, kojim kriterijumima se vodite pri pravljenju programa i kako znate da li ste zadovoljili potrebe gradjana u dovoljnoj meri?
- Istraživanja jesu pravljena. Mislim da se tu nije mnogo promenilo. Ponekad mi na živce i idu uvek nova istraživanja. Nema tu mnogo mudrosti. Koje su to potrebe? Nisu Pančevci vanzemaljci. Svi hoće da znaju šta će na hleb da namažu. Znači, interesuju ih posao i pare. Interesuje ih kako neko upravlja njihovim novcem. Interesuje ih kako se njihova deca obrazuju, kako će da se leče i kako mogu da se zabave. Onda na red dolazi, a ponekad ponajviše, i kriminal. U odgovorima na prethodnim istraživanjima, što se tiče Pančevaca, je uvek tu bila i ekologija. Druga je stvar to što medij treba da ima i edukativnu ulogu i ulogu zaštitnika svih manjinskih grupa. Upravo je u tome značaj lokalnih servisa. Iskreni da budemo malo ko voli da gleda izveštaje o izložbama. Ali, kada o tome ne bismo govorili, bilo bi ih još manje. Kako to sve znam? Pa bavim se ovim poslom tri decenije. Pričam sa ljudima, pratim posete na našem sajtu i po društvenim mrežama. Sve to, naravno, nekad može da da i lažnu sliku, jer ne predstavlja celo gradjanstvo. Zato volim da komuniciram sa ljudima. I uvek razmišljam o mojim komšijma, prodavcu na pijaci, nosaču Nikoli, mojim drugarima iz Starčeva… Šta to čini njihov život i šta ih zanima. Jasno je da su najgledanije vesti, jutarnji program, dobre debate u studiju, dokumentarni program…

Kakva je perspektiva lokalnih medija na prostoru grada Pančeva i naseljenih mesta, posebno zbog najavljenog programskog finansiranja medija?
- U najkrćem mogu da kažem ponovo - koliko para, toliko muzike. I uspešnost projektnog finansiranja zavisiće od toga koliko će para Grad da odvoji za tu namenu. Pančevo, opet za razliku od drugih gradova, ima malo i pametnije i potkovanije ljude čak i u lokalnoj samoupravi koji razmišljaju o tome. Mislim na one “zimzelene“ koji rade u lokalnoj samoupravi, ili bar na onaj deo koji se bavi informisanjem. Jer oni koji rade u finansijskim službama jedva čekaju da nas prodaju, pa da nas, ili se bar tako nadaju, oslobode. Čak pitaju kad će već jednom da vas prodaju. Ipak, novac ponajviše zavisi od onih “listopadnih“, to jest političara. A oni bi uvek dali onoliko koliko je samo potrebno da se oni slikaju. E pa zato je to neprestana borba. Naravno, tu je i tržište. Samo još da proradi. Mislim da je potrebno ulagati i u edukaciju mladih novinara, jer je tu situacija veoma loša. Mladi, koji su pametni i moralni, a takvi nam trebaju, nisu uopšte zainteresovani za ovaj posao. Možda su i pametniji od nas. Malo da zaradjujem, a još da me klepaju svakog dana. Prošlo je vreme ideala.

Bez obzira na predstojeću privatizaciju, koji je najbolji put daljeg razvoja TV Pančevo?
- Najbolje je da zauzmemo južni Banat i time proširimo tržište ne samo za naš medijski biznis, nego i za interese Pančeva u regionu. Druga stvar na kojoj radimo, bez obzira na to što ćemo biti privatizovani je programsko udruživanje nekoliko regionalnih medija u Srbiji i u perspektivi pravljenje snažne televizijske mreže u Srbiji koja može da se nosi sa nacionalnim emiterima. Pozvani smo u taj skup, ne za džabe. Oni sa strane ponekad mnogo više znaju koliko vredimo. Zato duboko i iskreno verujem da imamo perspektivu. Samo da preživimo ovu prodaju.