UOPŠT(in)AVANJE uOPŠTINAvanje

Velika gužva na arhijerejskom saboru Srpske pravoslavne crkve! Bogami je letelo perje, pa će neke “čuvene“ vladike izgleda zglajznuti. I, kako stvari stoje, neće biti jedine! A šta o tome misle vernici, kojima bi sveštenici trebalo da budu spona do Boga, odnosno neukaljani uzori i poduče ih kako da iz sebe iznedre najbolje... Tako bi, barem, trebalo da bude, ali, da li je baš tako?!

U epizodi: Udelite za novi džip!

Tračoslava (u blizini izvesnog verskog objekta): - E, dobri moj, komšo, ja l’ si vido kolika je skupoča, a ja još na svu muku trebam da zovem ovog našeg ocu da mi prereže kolač. I koliko li če to da me košta, kuku! Više ne znam šta ču - ovaj naplačivo ovol’ko, onaj onol’ko...

Šeširdžija (počeša se ispod šubare): - Ta, preslatka moja komšinka - ne znadem šta bi ti kazo! Pričadu da neki naplaćivadu baš brezbrazno mlogo. Ja kad sam kršćavao onog omladinca, baš me zdravo dobro ošurilo. Al’ čuo sam da u neki manastir nečedu ništa...
Grmalj (priključi sa razgovoru na ulazu u portu): - Ma, jes istina, ima i takijeh. Ali, oni su ti monasi i ne žene se, pa nemaju rašta trošit’ novaca. A ovi naši imaju đecu, a to danaske košta, brale moj! Evo, kol’ko treba spiskat na jedno ’vako suknjiče?! (pokaza na devojku koja je upravo izlazila iz ovećeg džipa). Viđe je, majko moja, kak’a će u ovi sveti hram?!
Sponzorojka (sa sve kratežom, štiklama i dubokim dekolteom uputi se ka crkvi): - Zn’či, matori, okani me se, keve mi, nemam vremena za gluposti! Moram da se raspitam kada mogu da se venčam u crkvi. Onaj moj dolazi iz Italije na par dana, i hoće brzo da to obavimo. Mnogo mu znači, jer pobožan je za medalju!
Grmalj: - Ha, ha, pa kad mu nije čista saves’! Ko zna kakijem se sve kriminalom ta žgadija bavi po Ponte Rosu. Ma, jašta - jamačno su neka kurvanjska posla...
Sponzorojka: - Ne lupetaj, bre, matori! Meni se moj dečko zakleo pred ikonom da samo mene voli. Kao dokaz ljubavi poklonio mi je novi “čiroki“, a ti crkni!
Grmalj (posrče čokanj na eks): - Ma, jes vala, tebe voli, hik, a one druge timari strogo poslovno. More, nafatiro se taj, pa sve kipti. E, njega treba otac prota da odalami, a ne nas sirotinju. Al’, take ni milioni ne operu pre Bogom! I šta ti to “široki“, jal znadeš ti mali, a?
Student (prolazi sa slikarskim materijalom pod miškom): - Nije “široki“, nego “čiroki“! I to je marka ultra-luksuznog džipa, ali nemam ja vremena sad da Vam objašnjavam, moram da restauriram ikonostas... (U taj čas stade još jedan džip i parkira se tačno pored pomenutog “čirokija“, a iz njega izađoše ljudi u crnim mantijama).
Grmalj: - I, bree, što je ovo sad?! Stan’, der, omladinac, a kak’a je ovo marka?!
Student: - E, to je, bogami, novi model “mečke“! Nisam je se baš naviđao na ovim prostorima...
Grmalj: - Auu, “mečka“, veliš?! U moj zavičaj mečke su bile duboko u šumu i krile se u jednu pećinu u blizinu nekog zabačenog manastira. Kakvo je to vrijeme došlo, more bit’ da i’ ti monasi dobrano “pripitomiše“...
I, svi su oni tako, slučajno ili namerno, ali, ipak, zajedno, nastavili da bezrezerno veruju, dok sve novije limuzine promiču ispred očiju...

Ah, da, umalo da zaboravim - u starčevačkoj opštini ništa novo, izuzev što nas i ove godine onaj odozgo, bar kad je u pitanju, vreme nije baš pogledao; nastavlja se priključenje građana na kanalizaciju, fudbalski “Borac“ je na dnu tabele i sva je prilika da će u niži rang, a uveliko se sprema i sedmo izdanje “Eks-Ju rok festa“, na kojem će nastupiti “Film“, “Goblini“, “Nervozni poštar“...