VUKOVAC – radovi učenika OŠ “Vuk Stefanović Karadžić”

Jesen je obojila moj kraj
Jesen je u mom kraju promenila sve.
Sad je sve tmurno i kišno. Boje su se promenile. Lišće je otpalo. Svuda ljudi skupljaju lišće i neki žure da oberu kukuruz. Kada pada kiša, tužni ljudi idu u svoje kuće. Iz kuća izlazi tamni dim koji proizvode vrele peći. Moji drugari i ja obično skačemo u gomile lišća, ali kiša nas nekad sreči i mi smo tužni.
Jesen je svima dosadna, ali ne i meni zato što ja u svemu nađem zabavu.
Vuk Tanev 5/2

Osoba vredna pažnje
Osoba koju mnogo volim, cenim i poštujem zove se LJilja. Ona je moja baka, ali ne rođena.
Ona je fakultetski obrazovana osoba. Završila je jedan veoma težak fakultet - mašinski. Dugo godina je radila, sada je u penziji, ali to je ne sprečava da bude aktivna. Ona je dugogodišnji član Udruženja žena “Panonke“. Ona pravi predivne pokrivače posebnom tehnologijom koja se zove počvarak. Ima sedu kosu, braon oči, nosi naočare, svetlog je tena, nižeg rasta, ima vrede ruke i bujnu maštu. Uvek je vedra i nasmejana i pomaže svima. Ona obožava i ima puno maca i jednu crnu umiljatu kucu koja se zove Maki.
Neka ona bude rimer drugim ljudima da u životu može da se spoji lepo i korisno, kao što je moja baka uradila. Milutin Vidić 5/3

Ličnost kojoj se ja divim je moj tata. NJegovo ime je Goran. On ima crnu kosu, plave oči i srednje je visine. Veoma je duhovit. Ima dobro srce što ja jako volim kod njega. Voli uvek sa mnom da jaše konje. On me je naučio da sviram frulu i da jašem konje. Jako mi je lepo s njim. Jako je zanimljiv tako da meni ne treba animator za rođendan, već ga imam. Mnogo ga volim. Veoma je snažan, pametan i buckast. Uvek kada mi se spava, a nemam jastuk ispred sebe ja pozovem tatu, njegov stomak uvek može da posluži. Tata je nekad strog prema meni, ali ima pravo da se ljuti. Voli puno da svira kao i ja. On svira frulu, saksofon, gajde, bubnjeve i gitaru. Svira za folklor i rok bend u Starčevu. Ima 37 godina, a tako je uspešno savladao neke instrumente. Nama ukućanima je bilo teže da slušamo, pogotovo gajde. Voli puno da gleda seriju “Selo gori, a baba se češlja“, i to gleda svako veče. Zbog te serije je počeo da svira frulu. Onda svake večeri kad legnem i čujem muziku serije dosadi mi sve, ali dobro i on trpi crtaće koje sestra i ja gledamo. Srećna sam što imam ovako dobrog tatu.

U životu me je naučio da treba biti uporan, što je pokazao svojim primerima.
Tijana Stamenković 5/3

To je bilo smešno
Opisaću vam jedan događaj koji je bio baš smešan. Igranje sa novčanikom. Hteo sam da dosadan dan pretvorim u zabavu. Moj drug i ja smo zavezali pecaroški najlon za novčanik. Bacili smo ga na put i čekali prvu žrtvu. Ubrzo je naišao deda vozeći biciklu i bez reakcije prošao pored naše zamke. Ubrzo se čuo zvuk kamiona i moj drug i ja smo se što više sakrili iza zida. Odjednom se čula škripa kočnica i vozač kamiona je izašao iz kabine i krenuo ka novčaniku. Sagao se i moj drug i ja povukli smo drugi kraj strune kad je shvatio da je to zamka on je uzeo drugi kraj strune i povukao. Moj drug i ja mso se smejali do suza.
Bolje pravi smicalice dok si mali jer će te posle biti sramota.
Filip Terzić 5/2

Šta me čini srećnom
Mene čini srećnom moja kuca Maza.
Dugo sam bila sama i tužna, jedina razonoda mi je bila čitanje knjiga. Knjige koje sam čitala su govorile o dalekim mestima na koja možda nikad neću stići. Tu sam otkrila da svi glavni junaci vode dnevnik, pa sam i ja počela da vodim dnevnik. NJega sam smatrala najboljim prijateljem, znao je čak i moju najveću tajnu da želim psa. Pas se uvek spominje kao čovekov drug, pa sam mislila da će i meni pomoći da pobedim tugu. Roditelji su mi za rođendan kupili malog psa. Nije htela da prestanem da je mazim i zato sam je nazvala Maza. Maza je maltezer dlake bele kao sneg. I ima jednu posebnu moć, svako ko je pogleda, odmah postane srećan, kao ja. Svakog dana idemo u dugu šetnju po parku. To baš i ne izgleda kao prava šetnja, jer se Maza umori na pola puta i onda je ja nosim nazad do kuće. Voli da donosi lopticu i da juri svoj malecni rep. Svi znaju da sam joj ja vlasnica zato što obe obožavamo da dobijamo krpice. Na kraju svakog dana ona iscrpljeno legne na moj krevet i odmah zaspi. Kada spava tako sklupčana podseća me na mali krzneni jastuk.
Ona je moja najveća drugarica i moja sreća.
L. Mojsilović 6/2

SREĆA
Sreća je kao bašta puna cveća,
sreća je kao zlata puna vreća.
Porodica je moja sreća ,
da li ostoji od porodice sreća veća?
Sreća je radost, lepota i zdravlje,
Kao u knjizi o sreći prvo poglavlje.
Sreća je kada sa nekim nešto deliš,
kada to želiš i kada se sa njim veseliš.
Teodora Jović 5/2

Mama, tata, brat i ja to je moja sreća sva.
Dobar drug i drugarica
Igra bez granica.
Za sreću je dovoljno tako malo.
I tada nam ništa ne bi nedostajalo.
Toplu reč i osmeh podari,
To je ono što nam svima fali!
Aleksa Živanović 5/3

Sreća je kad deliš sa nekim nešto,
Kad kažeš drugarici,
A ona ne kaže nikom.
Sreća je kad imaš porodicu i rpijatelje,
I kad se zaljubiš, eto to je sreća.
Sreća je kad ideš sa nekim u školu,
Sreća je kad si pravi prijatelj.
Sreća je kad pomogneš nekome,
I kad neko tebi pomogne.
To je prava sreća.
Isidora Varga 5/3